Udrugu nedugo nakon toga naziva i savjetnik u Ministarstvu Obitelji , Branitelja, i međugeneracijske solidarnosti , koji nam nakon svega savjetuje da nađemo zajednički kompromis s Županijskim Odborom HDZ-a, a što bi značilo da je Udruga pristala na gospodarski kriminal u pravcu pljačkanja državne imovine i da se kao slobodna i neovisna Udruga prodala jednoj stranci.

Konferencija – Objašnjenje problematike deložacije

Republička organizacija HURBDR u zadnja četiri mjeseca nalazi se pred najgnjusnijom spregom političko-gospodarskog kriminala, u kojoj prednjači korumpirano pravosuđe a sve u svezi nastavka pljačke državne imovine.
Da bi se ta pljačka mogla sprovesti Republičku organizaciju treba izbaciti na ulicu iz prostorija koje legalno koristi već pet godina , bez prava na alternative zamjenskog prostora.
Ovaj prostor u kojima Udruga djeluje , po svim postojećim argumentiranim dokazima koje HURBDR posjeduje, je stvarno i pravno vlasništvo Republike Hrvatske.

Sam prostor je bio do 1990 godine u vlasništvu bivše JNA s kojim je raspolagala bivša vojna ustanova Mornaričko Tehnički Remontni Zavod «Velimir Škorpik».
Izgradnju zgrade financirala je bivša JNA , a sama zgrada je izgrađena bez građevinske dozvole.
Nakon osnivanja 1992.godine Remontno Brodogradilište Šibenik ,od strane Vlade RH isti taj prostor ne ulazi u evidenciju Ureda za upravljanje državnom imovinom Vlade RH , jer je isti prostor «zamračen» od strane čelnih ljudi Remontnog brodogradilišta Šibenik. Činjenica je što su svi drugi poslovni prostori u istoj zgradi pa i veći broj stanova na osnovi Uredbe Vlade iz 1991 godine pripali u vlasništvo RH , s pravom upravljanja Ministarstva Obrane RH.

Danas kad je RBŠ u stečaju, stečajni upravitelj g, Draško Lambaša upravo na osnovi toga ,što ovaj prostor nikada nije evidentiran u niti jednoj službenoj evidenciji, isti protupravno prodaje Županijskom Odboru HDZ-a, a kupovinu potpisuje g. Jozo Topić koji je ujedno i saborski zastupnik RH.

U desetom mjesecu 2003.godine Udruga je morala pozvati Krim policiju na očevid, jer su radnici Remonta po nalogu stečajnog upravitelja promijenili ulazne cilindre, provalili u radne prostorije Udruge i na taj način zabranili ulaz Udruzi.
Ipak takav protuzakonit čin nije mogao opstati, jer je Udruga ušla u svoj prostor uz pomoć policije , te je od tog trenutka organizirano danonoćno čuvanje prostora u tri smjene koji traje već puna četiri mjeseca.
Protiv takvog čina Udruga je podnijela Tužbu Državnom odvjetništvu i Općinskom sudu u Šibeniku koja do dan danas «skuplja prašinu».

U međuvremenu stečajni upravitelj RBŠ-a tuži Grad Šibenik za stjecanje prava vlasništva na zemljišnu česticu na kojoj je izgrađena cjelokupna poslovno – stambena zgrada kao i sam predmetni prostor , koja u katastru nije upisana kao zgrada već kao obično zemljište. Pozadina takvog čina je dogovor između Županijskog HNS-a , SDP-a, HSS-a koji su u to vrijeme predstavljali vladajuću koaliciju Grada Šibenika.
Po navedenom dogovoru Grad Šibenik se nije suprotstavio Tužbi stečajnog upravitelja RBŠ-a upravo iz razloga što je g. Draško Lambaša istodobno i dopredsjednik Županijskog HNS -a , sve u cilju da se državna imovina na protupravan način prisvoji i proda Županijskom Odboru HDZ-a.

Stečajni upravitelj RBŠ-a je prije dvije godine pokušao prisvojiti i prodati i stanove u vlasništvu Republike Hrvatske , ali to mu nikada nije pošlo za rukom upravo iz razloga što se tome u potpunosti suprotstavilo MORH a na osnovi Uredbe Vlade iz 1991 godine , Odluke Vlade o osnivanju RBŠ-a pa i Potvrde nadležnog Trgovačkog suda u Splitu jer RBŠ nikada nije imao zakonsku mogućnost dobivanja prava na pravnom sljedništvu nad bivšom vojnom ustanovom MTRZ «Velimir Škorpik», koji je pripao Republici Hrvatskoj, te je tu parnicu RBŠ i izgubio.

Stvarni i pravni problem uzroka ovog kriminala počinje 2000.godine kada RBŠ pokušava naplatiti inozemna dugovanja od Ministarstva Obrane Republike Alžir .Kako to RBŠ nije mogao izvesti jer nije pravni slijednik MTRZ Velimir Škorpik , Vlada RH zaključuje pružiti pomoć poslovanju Remonta. Da bi pružila adekvatna pomoć RBŠ-u , a bez saznanja o ovom predmetnom prostoru , donosi protuzakoniti politički akt koji nikako nema snagu zakonskog akta .
Tim činom donosi se Zaključak Vlade RH u kojem se navodi da je RBŠ
pravni slijednik MTRZ Velimir Škorpik.

Stečajni upravitelj perfidno uz korumpirano pravosuđe, koristi taj spomenuti Zaključak pred novoosnovanim Trgovačkim sudom u Šibeniku, u tužbi protiv Grada Šibenika, u dobivanju prava vlasništvo za upis na zemljišnu česticu to jest predmetnog prostora.

Trgovački sud u Šibeniku protupravno odbacuje zakonske argumente koje ne koristi u montiranom sudskom sporu i to : Uredbu Vlade iz 1991 godine koja je ujedno i zakonski akt po kojem sva imovina na teritoriju RH prelazi u vlasništvo RH, Odluku Vlade o osnivanju RBŠ-a iz 1992. godine čiji je vlasnik RH, Zaključak Vlade iz 1999.godine koji decidirano potvrđuje da RBŠ nije pravni slijednik MTRZ Velimir Škorpik, te odbacuje Potvrdu Trgovačkog suda u Splitu kako RBŠ ne može biti pravni slijednik jer MTRZ Velimir Škorpik nije upisan u Registar pravnih subjekata.
Upravo zbog odbacivanja zakonskih akata a na osnovi političkog akta , Trgovački sud u Šibeniku donosi presudu u kojoj daje za pravo RBŠ –u da postane vlasnik spornog poslovnog prostora odnosno čestice zemljišta, a na kojoj je izgrađena cjelokupna zgrada bez etažnog izvlaštenja predmetnog prostora.

Na takav ilegalan akt HURBDR ulaže Žalbu upravo na osnovi zakonskih argumentiranih dokaza koji bi u jednom pravno civiliziranom pravosuđu bili i te kako dovoljni da se takva presuda obori.
Udruzi je odbijena Žalba prema Visokom Trgovačkom sudu u Zagrebu uz obrazloženje da se u proces nema pravo nitko miješati osim Republike Hrvatske.
Nakon toga Udruga je poslala Dopis u svojstvu izvješća pravnoj službi MORH-a , Službi za upravljanje Državnom imovinom ,bivšem Pomoćniku za materijalne resurse MORH-a g. Arsenu Bauku i samoj ondašnjoj ministrici gđi. Željki Antunović.

Nakon 25. dana pravnog pritiska na Ministarstvo Obrane od strane Udruge , Ministarstvo je poslalo dopis Državnom odvjetništvu da se uključi s izlučnom tužbom protiv RBŠ-a , uz osporavanje vlasništva nad poslovnim prostorom pred nadležnim sudom.

Državno odvjetništvo u Šibeniku da bi se uključilo u ime Republike Hrvatske u dokazivanje vlasništva, šalje dopis Vladi RH točnije Uredu za upravljanje Državnom imovinom Vlade RH , da se isti očituje po pitanju kontradiktornog Zaključka Vlade iz 2000.godine, bojeći se podizanja izlučne tužbe protiv RBŠ-a u ovom sporu , jer bi na osnovi tog Zaključka mogli izgubiti mnogobrojni stanovi ( 180) koji su u prethodnim procesu pripali u vlasništvo RH.
Ured za upravljanje Državnom imovinom decidirano je utvrdio da je ovaj predmetni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, ali da nemaju ingerenciju da se očituju po pitanju Zaključka Vlade RH iz 2000g., pa cjelokupni predmet šalju u Tajništvo Vlade RH.

U međuvremenu dolazi do promjene vlasti u Republici Hrvatskoj pa Tajništvo Vlade RH upućuje isti taj predmet prema novom Ministru Obrane g. Berislavu Rončeviću na očitovanje, umjesto da ga uvrsti na dnevni red Vlade RH. Ministar Obrane g , Berislav Rončević uz dužnost da se očituje po tom pitanju prema Vladi RH, a upravo na već iznijeto očitovanje pravne službe Ministarstva Obrane , znajući da je kupac ovog prostora njegov stranački kolega, skreće isti taj dopis prema Fondu za privatizaciju , koji opet s tim nema nikakve pravne veze.

Nakon dolaska nove vlasti ,Udruga u više navrata šalje Zahtjev za hitan sastanak
s Ministricom Obitelji , Branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a ujedno i Do predsjednicom Vlade RH gđom. Jadrankom Kosor.
U našim zahtjevima za hitan sastanak bilo je navedeno pet bitnih tema za razgovor, među kojim je bila i tema problema predmetnog prostora ali bez povratne informacije .
Nakon ponovnog pokušaja provale od strane radnika RBŠ-a, a na nagovor stečajnog upravitelja, članovi Udruge su pozvali policiju na intervenciju kako ne bi došlo do mogućih fizičkih obračuna .
Nakon toga osobno se javila i gđa. Jadranka Kosor koja nas je uputila na svog Državnog tajnika Ministarstva g. Tomislava Ivića.
Nakon telefonskog razgovora s navedenim tajnikom Ministarstva, Udruga šalje Kronološko izvješće zajedno s trideset dokaza, a koji ujedno sadrži sve argumente da je Udruga u pravu kada tvrdi da je ovaj prostor vlasništvo Republike Hrvatske.
I nakon mjesec dana resorno Ministarstvo nije riješilo spornu problematiku .
U međuvremenu Udruga dobiva od Općinskog suda u Šibeniku Rješenje o Ovrsi za mijenjanje cilindara na ulaznim vratima prostora , što bi ujedno značilo i praktičnu deložaciju Udruge najavljenu za 27.2.2004.godine.u 10h.
O tome izvješćujemo ponovno Ministarstvo koje kako to obično biva obećava pomoći , na način da se predmetni prostor odnosno Zaključak Vlade iz 2000 godine uvrsti na sjednicu Vlade, tj. da se Vlada RH očituje o spornom Zaključku.
Udrugu nedugo nakon toga naziva i savjetnik u Ministarstvu Obitelji , Branitelja, i međugeneracijske solidarnosti , koji nam nakon svega savjetuje da nađemo zajednički kompromis s Županijskim Odborom HDZ-a, a što bi značilo da je Udruga pristala na gospodarski kriminal u pravcu pljačkanja državne imovine i da se kao slobodna i neovisna Udruga prodala jednoj stranci.

HURBDR-središnjica