Da li je Hrvatski razvojačeni branitelj Ante Gotovina nakon imenovanja Ivana Čermaka zapovjednika Zbornog područja Knin i na osnovi ovlasti koje mu je dao Predsjednik Franjo Tuđman , od 5. kolovoza 1995. u pravnom i stvarnom smislu imao kontrolu nad Hrvatskim snagama u južnom dijelu Regije Krajina ?

Šibenik, 04. studenog 2005.-Tekst konferencije

ICTY-Tužiteljstvo gđa. Carla Del Ponte
VELEPOSLANSTVA u RH
NACIONALNIM I INOZEMNIM MEDIJIMA

PREDMET: Službeno preispitivanje i očitovanje

Republička organizacija HURBDR okuplja sve Hrvatske razvojačene branitelje i utemeljena je na zaštiti njihovih ljudskih prava.
Upravo na osnovi svakodnevne politike u Republici Hrvatskoj , svaka novonastala Braniteljska Udruga bi u vrlo brzom roku došla pod utjecaj i kontrolu određenih političkih struja , kako se one ne bi razvijale neovisno, samostalno i slobodno. HURBDR je u svojih šest godina postojanja uspjela sačuvati odlike koje krase jednu nevladinu organizaciju što su u svakom slučaju neovisnost , samostalnost i sloboda djelovanja .

Takav put izbora je bio izrazito težak i mukotrpan , upravo zato što smo u tom dugogodišnjem radu imali protiv sebe sve političke opcije, bile one lijeve , desne ili srednjeg centra.
Činjenica je da Hrvatski razvojačeni branitelji organizirani kroz različite braniteljske Udruge imaju strašno veliki moralni kredibilitet među građanima Republike Hrvatske, kao ljudi koji su bili spremni umrijeti za budućnost Hrvatske.

Zašto političari ili pak političke opcije u Republici Hrvatskoj žele imati pod svaku cijenu utjecaj na braniteljske organizacije?

Upravo u našem slobodnom , neovisnom i samostalnom razmišljanju stvorili smo jedan čvrsti stav, zbog kojeg smo se znali oduprijeti bilo kakvom pokušaju upravljanja ili manipuliranja unutar organizacije od strane vanjskih destruktivnih faktora.
Stoga je naš rad zasnovan na objektivnosti , koji put metodološki u više navrata i na radikalnosti, kako bi uspjeli sprovesti ideju nužne polemike u društvu zasnovane na sučeljavanju s prošlošću, da bi ova zemlja mogla imati perspektivnu budućnost zasnovanu na razvojnoj demokraciji.

Često smo našim izlascima u javnost željeli ukazati na bit problema koji se nažalost pokušavaju riješiti površno , što nikako ne ulijeva nadu i opravdanje za veliki broj žrtava koje su pale tokom oružanih sukoba. Takav rad je rezultirao i smjernicu ove Udruge da često zbog neobjektivnih i nelogičnih poteza kritizira nacionalnu političku scenu , samoinicijativno uspostavi suradnju sa dojučerašnjim neprijateljima organiziranim u različite republičke ili federativne boračke organizacije sa područja Balkana ili Jugoistočne Europe.Put objektivnosti i logičnosti nas je doveo i do kontakta sa Haškim sudom kojem smo 2003.godine uputili Zahtjev po pitanju prioritetne odgovornosti zakonodavne vlasti u RH , kao i povlačenju svih optužnica protiv Hrvatskih razvojačenih branitelja pred međunarodnim Haškim sudom, na što smo i dobili odgovor od Glavne Tužiteljice Haškog suda Gđe. Carle del Ponte.
Drugi naš kontakt sa Haškim sudom je uslijedio, zbog više putnih montiranih procesa nad Hrvatskim razvojačenim braniteljima, pred nacionalnim sudovima a u kojim su bila ugrožena njihova ljudska prava. Montirani procesi su bili povodom slučaja ubojstava srpskih civila nakon akcije Oluja, a koji su se vodili pod zaštitom nacionalne sigurnosti u RH , za što smo uručili i konkretne , neoborive i vjerodostojne dokaze.

Često smo na temu sučeljavanja sa prošlošću kao organizacija sudjelovali u različitim medijskim istupima na nacionalnim i inozemnim televizijskim emisijama , davali različite intervjue određenim novinskim listovima , pa čak i listovima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, te sudjelovali u različitim tribinama.
Početkom 2004.godine kada smo objavili javnosti suradnju sa boračkim organizacijama sa područja Jugoistočne Europe odnosno Balkana, od vladajućih struktura i resornog Ministarstva branitelja dobili smo indiferentno ponašanje koje je rezultiralo time da se već dvije godine ova Udruga bez obzira na kvalitetu projekata koje podnosi ne financira iz državnog budžeta, već se za svoj rad snalazi isključivo iz doprinosa donacija.

Nije nam jasno , jer nemamo službeni odgovor navedenog Ministarstva pa ni određenih drugih institucija kojima smo se obraćali u Republici Hrvatskoj , zašto se kvaliteta i kvantiteta projekta ove udruge ne želi financirati?

Iz iskustva rada ove organizacije , a naročito posljednje dvije godine , krećući se u određenim ljudsko-pravaškim , menadžerskim ili pak diplomatskim krugovima došli smo do informacija da se ratni veterani bez obzira sa koje strane dolazili marginaliziraju. U službenim krugovima nazivaju se « počiniocima» što bi po našem slobodnom prijevodu značilo « nosioci zla» s naznakom da bi ih se sve skupa trebalo izolirati , jer kvare društveni i razvojni mirovni proces u cijeloj Regiji.
Upravo povodom takvih iskustava ova Udruga je napravila jasan strateški razvojni plan te je odredila jasnu:
Viziju : Otvoreno , svjesno i odgovorno društvo građana koji aktivno doprinose u razvoju i poštivanju temeljnih sloboda i prava čovjeka i građanina propisanim Ustavom RH i svim priznatim međunarodnim konvencijama .
Misiju: Ratne veterane kroz organizaciju preobratiti u poziciju Branitelja trajnog mira koji hrabro ukazuju na društvene tabue i konflikte , i utječu preventivno i edukacijski na demokratske i mirovne procese u Republici Hrvatskoj i široj Regiji.
Ciljeve : Operativno okupljanje Hrvatskih razvojačenih branitelja i prijatelja Udruge radi pružanja pomoći pripadnicima Udruge kroz :
- očuvanje i razvijanje građanskih sloboda i demokracije i ostvarivanje Ustavnih prava
- razvijanje demokratskih društveno – građanskih odnosa i vlasti
- jačanje demokratske svijesti i solidarnosti i patriotizma svih građana Republike Hrvatske
- jačanje nacionalne ravnopravnosti i jednakih prava svih nacija u RH
- obrane slobode i nezavisnosti i demokratskog razvoja svih institucija društva i mir u svijetu
- odgovornost funkcioniranja svih društvenih institucija

Upravo u 2005. godini HURBDR je otvorio službenu web stranicu www.hurbdr.com , na kojoj se svi zainteresirani mogu informirati o našem radu.

Naš princip rada je usmjeren na povećanju spremnosti za pokretanje procesa javnog dijaloga o različitim aspektima svake strane u ratu , to jest da se svaka strana suoči sa vlastitim pogreškama i da odgovorno prihvati uzrok i posljedicu vjerske i nacionalne mržnje koje su 90-ih godina eskalirale u krvoproliće. Definitivno je jasno da se problem ne smije i ne može riješiti površno , odnosno tenzije koje su stvarane desetljećima ne mogu jednostavno nestati preko noći iako bi mnogi to danas željeli. Činjenice da su se u oružanim sukobima 90-ih godina , sukobljene strane međusobno nazivale «ustašama» , « četnicima» ili pak «balijama « , dokaz su povijesno ukorijenjene primitivnosti i agresivnosti mentalnog sklopa Balkanskog čovjeka .

Da li je ovaj rat koji se događao na ovim prostorima bio neizbježan, i da li vrijeme poslije toga rata može donijeti pozitivne pomake u pravcu razvojne demokracije, i poštivanja ljudskih prava kako u Hrvatskoj tako i u široj Regiji?
Postavlja se pitanje da li su vjersku i nacionalnu mržnju na ovim prostorima kreirali domaći političari ili su pak oni bili sluge volje vlastitih naroda ?

Analizirajući političke poteze krajem osamdesetih godina na području bivše Jugoslavije, postavljamo pitanje zašto je Slobodan Milošević kao predsjednik Republike Srbije ukinuo autonomiju pokrajine Vojvodine i Kosova , i zašto je Franjo Tuđman kao predsjednik Republike Hrvatske Odlukom Sabora ukinuo konstitutivnost Srpskog naroda u Republici Hrvatskoj? Da li su tenzije o ugroženosti , koje su se onda dizale među narodima , bile opravdane ili ne ?
Da li su politički dogovori i trgovine između Tuđmana i Miloševiča , pa i u kasnijoj fazi Alije Izetbegovića predsjednika Republike Bosne i Hercegovine u političkom smislu bili opravdani?
Da li je Franjo Tuđman u političkom smislu pa čak i u ljudsko-pravaškom smislu dobro postupio kad je i da li je dogovorio s Slobodanom Miloševićem etničko čišćenje Hrvatskih građana Srpske nacionalnosti u Hrvatskoj? Da li su Slobodanu Miloševiću ti isti građani Srpske nacionalnosti iz Republike Hrvatske nužno trebali za naseljavanje na Kosovu radi sprječavanja procesa osamostaljenja te Pokrajine ?
Da li je Franjo Tuđman u smislu dogovora sa Slobodanom Miloševićem spasio živote tih izbjeglih građana iz Hrvatske i na taj način smanjio opseg zločina? Da li bi kojim slučajem da su ti Hrvatski građani Srpske nacionalnosti ostali u Republici Hrvatskoj omogućavali stabilnost i razvijanje Republike Hrvatske?
Da li bi građani Hrvatske nacionalnosti takav epilog prihvaćali i omogućavali stabilnost i razvijanje Republike Hrvatske ?

Da li je sukladno dogovoru Tuđman- Milošević učinjen niz zločina nakon akcija «Oluja» kako bi se poštovao dogovor?
Da li bi izbjegli građani Srpske nacionalnosti vapili za povratkom u Republiku Hrvatsku , ako bi im kuće i zemljišta kao i sva prava bila oduzeta?
Da li bi Slobodan Milošević u političkom smislu odmah u startu gubio na Kosovu nadmoć ako bi se kojim slučajem ti građani Srpske nacionalnosti vračali u Hrvatsku?

Da li bi akcija « Oluja « u političkom smislu uopće započela da se Tuđman i Milošević nisu dogovorili?
Da li su u tom slučaju institucije Vlade , Sabora ili Sudbene Vlasti u Republici Hrvatskoj imali dovoljno vremena za pripremu i zaštitu od mogućih zloćina?
Da li je uopće u Hrvatskoj na vlasti bila vojna hunta ili pak vrlo dobro organizirane političke institucije ?
Da li je sama akcija «Oluja»u trajanju od 36 sati u vojnom smislu , bila vrlo dobro izvedena i organizirana po pitanju zaštite života , imovine Hrvatskih građana Srpske nacionalnosti ?
Da li je Hrvatski razvojačeni branitelj Ante Gotovina , koji je bio Glavni operativni zapovjednik Hrvatskih vojnih snaga – južnog dijela regije Krajina , u samoj vojnoj akciji « Oluja» koja je trajala do 5. kolovoza, izdao pisanu zapovijed svim snagama da se poštuje Ženevska konvencija?
Da li je Hrvatski razvojačeni branitelj Ante Gotovina , kao zapovjednik dužan pratiti da li je njegova zapovijed stigla do vojske na terenu ili zato postoje vojno hijerarhijski ustroji koji su zaduženi za tu zadaću?
Da li je Ante Gotovina u teoretskom i praktičkom smislu stvarno bio daljnji zapovjednik postrojbi Hrvatskih snaga u operaciji «Oluja», nakon 05. kolovoza 1995.godine , koje su bile razmještene u južnom dijelu regije Krajina , koje obuhvaća Opčine ili dijelove Općina Benkovac , Gračac , Knin , Obrovac , Šibenik , Sinj i Zadar , nakon što je premjestio svoj Stožer u Knin?
Da li je Hrvatski razvojačeni branitelj Ante Gotovina nakon imenovanja Ivana Čermaka zapovjednika Zbornog područja Knin i na osnovi ovlasti koje mu je dao Predsjednik Franjo Tuđman , od 5. kolovoza 1995. u pravnom i stvarnom smislu imao kontrolu nad Hrvatskim snagama u južnom dijelu Regije Krajina ?
Da li je Ante Gotovina nakon što je Ivan Čermak vršio efektivnu kontrolu nad postrojbama MUP-a i nekih dijelova Hrvatske vojske uključujući i vojnu policiju i civilnu upravu a preko njih vršio teritorijalnu kontrolu nad znatnim dijelom područja , postao izolirana figura u vojnoj hijerarhiji ?
Da li je Ante Gotovina u stvarnom i pravnom smislu mogao i smio išta poduzeti po pitanju bilo kakvog sankcioniranja ili sprječavanja onog što mu se stavlja u optužnicu?
Da li bi u slučaju , da je Ante Gotovina mimo oduzetih ovlasti pokušao se suprotstaviti ovakvoj političkoj pozadini prošao kao i mnogi drugi likvidirani Hrvatski patriote koji su se suprotstavili političkoj diktaturi u RH?
Da li je Ante Gotovina u stvarnom i pravnom smislu imao kontrolu nad specijalnim snagama MUP-a kojima je zapovijedao Mladen Markać , razmještao i na drugi način nad njima vršio kontrolu ?
Da li je Mladen Markać po hijerarhijskom ustroju odgovarao direktno Ministru unutarnjih poslova Ivanu Jarnjaku'?Da li je Ivan Jarnjak u stvarnom i pravnom smislu pripadao političkom odgovornom vrhu za planiranje , poticanje , naređivanje , činjenje ili na drugi način potpomaganje i podržavanje planiranja , pripremu i izvršenje tih kaznenih dijela ili je predviđao vjerojatnost da če ona biti počinjena ?
Da li je Hrvatskom razvojačenom branitelju Anti Gotovini u stvarnom i pravno smislu nakon 05. kolovoza 1995.godine bilo oduzeto pravo na kontrolu Hrvatskih snaga razmještenim u južnom dijelu regije Krajina ?
Da li su danas Anti Gotovini pred međunarodnim sudom u Haagu ugrožena osnovna ljudska prava ? Da li političke struje u RH žele oprati svoju savjest i odgovornost preko onih kojima su već onda bila ugrožena sva moguća ljudska prava?
Da li su Hrvatski razvojačeni Branitelji koji su bili izloženi direktno na terenu , dovedeni u stvarnu i pravnu zabludu na način da im se nikada prije i tijekom cijele operacije « Oluja» i nakon nje , nije proslijedila zapovijed o poštivanju Ženevske konvencije?
Da li su po međunarodnim kriterijima u pravnom i stvarnom smislu istinski odgovorni pojedinci iz političkih struktura vlasti za planiranje , poticanje , naređivanje , činjenje ili na drugi način pomaganje i podržavanje planiranja pripremu ili izvršenje tih kaznenih dijela ili su predviđali vjerojatnost da če ona biti počinjena?
Da li u slučaju Varivode i Gošići pa i niz drugih krivičnih dijela primjerice Šarena jezera , Grubori , i niz drugih ubojstava , uništavanja, , pljačkanja javne i privatne imovine, deportacije , i drugih nehumanih dijela, individualna odgovornost pripadnika Hrvatskih vojnih postrojbi ili je pak individualna odgovornost u civilnim političkim strukturama vlasti?

Da li su optužbe za Zločinački pothvat usmjerene ka Republici Hrvatskoj i Hrvatskom narodu ili pak pojedinim političkim odgovornim individuama u hijerarhiji vlasti koji su zloupotrijebili svoje položaje i ovlasti?

Republička organizacija HURBDR upućuje predmet za preispitivanje i očitovanje od Haškog tužiteljstva kao i od diplomatskih predstavništva drugih zemalja da u skladu svojih mogućnosti i ovlasti uputi hitne odgovore na ova pitanja kako bi Hrvatskim razvojačenim braniteljima mogli pružiti punu stratešku i demokratsku adekvatnu pomoć .

HURBDR-središnjica