Konferencija HURBDR-Tajne službe RH

Izostale početne  reakcije međunarodnih čimbenika , po pitanju oružanih sukoba na području Jugoistočne Evrope nisu slučajna, jer su inozemni obavještajci prepoznali strategiju domaćih kolega. Upravo takav scenarij je s njihove strane « blagoslovljen «  zbog  informacija na terenu  da se cijeli sukob pomno kontrolira , a što je predstavljalo pozitivan temelj za dolazak procesa globalizacije na ova područja , odnosno pretvorbe društvenog u državno , a državno  u privatno vlasništvo.  Šibenik, 13.lipnja 2006.-Tekst konferencije

Na višegodišnjem iskustvu i putem kontakata s različitim stranama i mnogim dokazima u javnosti ,  relevantno je da Udruga Branitelja može imati objektivno i prilično točno stajalište, po pitanju gledanja na našu povijest ili pak budućnost .Čestim našim izlascima u javnost  na osnovi isključivih argumenata za takve nastupe , izostavljali smo možda namjerno ili slučajno bitnu ulogu prave pozadine događanja u različitim segmentima našeg društva. Da bi se  moglo  razgovarati o takvim  temama potrebno je zaviriti u vrijeme  prije devedesetih godina , i prošlost   pokušati  povezati sa  sadašnjom  situacijom u Republici Hrvatskoj.

U doba vladavine komunističkog režima u SFRJ  postojala  je univerzalna praksa,  da  za građane umjesto njih samih razmišlja i promišlja tadašnja Partija ,  koja je u to vrijeme bila smatrana alfom i omegom  tog sustava. Svaki građanin tog vremena koji bi na bilo koji način pokušao biti samosvjestan ili  samostalan, bio bi sankcioniran i sproveden na dugogodišnju robiju kao državni neprijatelj.
 Tadašnje robije   što je  opće poznato bile su okrutne , nehumano  odgojnog karaktera  i  vrlo lako je  postojala  mogućnost da se ti  samostalni  i samosvjesni ljudi koji su bili utamničeni , ubrzo  preodgoje, a zatim i vrbuju  kao budući  slijepi, gluhi i nijemi  sljedbenici Partije.
Također ,  mnogi su vrlo vrsni Partijski dužnosnici , stopostotni sljedbenici sistema  znali biti utamničeni i proganjani  službeno javno prezentirano sa pravim razlogom i povodom. Danas je očito da  se  tada  namjerno  izostavljala  jedna ključna i bitna uloga određene grupacije ljudi , koja je sada gledajući bila više nego  iznad Partije ,  i  držala i vukla sve konce u tom vremenu.
Mnogi  danas smatraju za tu grupaciju ljudi  Josipa Broza Tita  i njegove  bliske suradnike ,    ali  jasno je da su to bili provjereni ljudi tadašnjih tajnih službi,  koji su radili na takozvanom «obezbeđenju» režima i  kontrole apsolutno svih segmenata društva.
Notorna je činjenica da je  u to vrijeme postojalo više obavještajno sigurnosnih  agencija,  među kojima su se isticale takozvane  unutrašnja Državna bezbednost ( UDBA) i  Kontra obavještajna služba (KOS) ,  koje  su u  tadašnjem sistemu znale a ma baš sve  o svakom građaninu, partijskim dužnosnicima  i  po potrebi zatvarale, smjenjivale i postavljale svoje provjerene  ljude kako bi  strateški kontrolirale zbivanja.
Iz razloga maksimalne kontrole  ustrojstva Ustavnog poretka može se postaviti i upitnik na takozvano Hrvatsko proljeće 1971 godine u SRH. Naime ,  u kontradiktornosti se nalaze dvije situacije : prva je da studenti pa čak i visoki Republički  dužnosnici Partije SR Hrvatske mjesecima planiraju , grupno se okupljaju , javno progovaraju  i na kraju organiziraju velike demonstracije .S druge strane nije jasno  da tako jake , dobro uvezane i društveno ukorijenjene  tajne službe ne znaju za takve događaje ,  a na kraju krajeva i dopuštaju rasplamsavanje takozvanog  Hrvatskog pokreta.
Poprilično je jasno   da  takav scenarij može biti jedino  unaprijed dobrano planski insceniran , s ciljem  da bi se 1974 godine promijenio Ustav SFRJ , s kojim je dana mogućnost da se svaka Republika uvjetno može osamostaliti od Federacije .  To je zasigurno bio jedan od temeljnih priprema za dolazak takozvane globalizacije društva na ovim područjima i otvaranje mogućnosti lakšeg  kontroliranja  razvoja unutar samih  Republika ,  i njenih  građana. Najviši politički dužnosnici SR Hrvatske koji su  bili političke vođe Hrvatskog proljeća ,  nisu bili adekvatno kažnjeni u odnosu na praksu kažnjavanja prema običnim građanima iz tog vremena,   koji su za takav vid izražavanja nacionalnih osjećaja   bili osuđivani  na tešku  i dugogodišnju robiju . Realnost tadašnje situacije ukazuje na pomno isplanirani kontrolirani scenarij samog događaja  Hrvatskog proljeća  i to upravo pod ingerencijom i samom organizacijom  agenata sigurnosnih službi .
Vrhuške iz tog vremena , utjecajem inozemnog monetarnog sustava kroz velike kredite ,  i početak razvoja masovnog turizma  na ovim područjima , strateški su predvidjeli  da se na   tadašnjih 22 milijuna  stanovnika SFRJ ,  ne bi mogla  sprovesti  neizbježna globalizacija ,  odnosno uvođenje  kapitalističkog  sustava bez pobune građana , radnika i seljaka ,  neovisno o nacionalnosti , pa je stoga ideju o socijalizmu , radničkom samoupravljanju ,  bratstvu i jedinstvu,  trebalo oslabiti.

Nastavak strategije razbijanja Jugoslavije na manje dijelove,  a što je početak operativnih priprema u rat , jeste preuzimanje važnih strateških pozicija u  JNA od strane vojnika i oficira   Srpske nacionalnosti ,  koji su  politički trebali biti  glavni nosioci i  pokretači  budućeg sukoba , upravo  zbog svoje vojne mnogobrojnosti u odnosu na ostale nacije . Naime , nitko se od drugih nacionalnih   partijskih dužnosnika  nije bunio takvoj unutarnjoj ustrojbenoj  srpskoj okupaciji , što je zasigurno znak da se sve odvijalo po planu i programu « Državne bezbednosti»  , kojima su na čelu bili  i poznati veliki Hrvati .Neosporna je i  činjenica   kontrolirane strategije  tajnih priprema  krajem osamdesetih , kada na ćelo predsjedništva SFRJ dolazi bivši Hrvatski politički zatvorenik ,  što je za to razdoblje o kojem govorimo u najmanju ruku izgledalo neprirodno.  Daljnje sistemsko djelovanje  Operative  omogućuje i drugim odabranim bivšim političkim zatvorenicima , inače dotad zabranjivan odlazak u inozemstvo ,  kako bi se sigurno pripremili  uvjeti  za  učvršćivanje operativne mreže sa zadatkom jačanja nacionalnih tenzija .
 Nakon provedenog referenduma o nezavisnosti 1990. god. u Hrvatskoj je  neslučajno lansiran projekt pod nazivom «Pomirenje svih Hrvata» , odnosno Ustaša ,  Domobrana i Partizana ,   koji u stvarnosti nikada nije saživio . Upravo takav potez je bio ništa drugo nego plod zataškavanja i tihog amnestiranja zloćina  koji su se događali unazad pedeset godina vladavine komunizma . Tada u SFRJ se mijenja kompletna konfiguracija na strateškim političkim i gospodarskim  funkcijama ,  ali ne i vrhuška u tajnim službama. Agenti iz tog vremena ovisno o nacionalnosti prilaze svojim nacionalnim redovima i osnivaju nove   agencije . Veze među njima se nikada nisu ugasile , već su se  koristile sukladno već dogovorenoj  strategiji na ovom području , u  mnogim budućim radnjama , naročito za vrijeme oružanih sukoba kao i poslije njih .
Strategija nastavka suradnje bazirao se na maksimalnom razdvajanju etničkih skupina, na način da su se pod njihovom ingerencijom formiraju određene grupacije «egzukatora», sa zadatkom  provociranja skupina drugih etničkih pripadnosti ,  s  ciljem izazivanja reakcije s druge strane za stvaranje razloga  masovnih  nacionalnih grupiranja i gerilskih  djelovanja. Nesporno je da su zapovjednici a i sami  pripadnici takvih tipova jedinica tijekom trajanja  rata ,   a i nakon njega dobivali visoke odabrane funkcije, što je upravo odraz prljave politike tajnih službi koji svoje ljude nakon uspješno  izvršenih operacija nagrađuju .
Izostale početne  reakcije međunarodnih čimbenika , po pitanju oružanih sukoba na području Jugoistočne Evrope nisu slučajna, jer su inozemni obavještajci prepoznali strategiju domaćih kolega. Upravo takav scenarij je s njihove strane « blagoslovljen «  zbog  informacija na terenu  da se cijeli sukob pomno kontrolira , a što je predstavljalo pozitivan temelj za dolazak procesa globalizacije na ova područja , odnosno pretvorbe društvenog u državno , a državno  u privatno vlasništvo.
Svi građani koji su u momentu obrane Republike Hrvatske ,  radili  mimo planiranog scenarija , a ugrožavali su kontrolu sukoba  u  najmanju ruku su bili  likvidirani .
Naposljetku , glavnina privatizacije  koja je sprovedena neslučajno tokom Domovinskog rata i nakon njega ,  u sklopu je rute monetarne politike uz osiguranje i praćenje  na način da se sav  usisan  novac iz nacionalnog doprinosa prebacuje na inozemne račune.
Cilj prebacivanja je da se dio tog  novca  po potrebi vrati i uloži  u strukture Republike Hrvatske , na način da se potpomognu interesni lobiji koji su bliski i pod kontrolom istovjetnih tajnih službi.
Današnjim dizanjem tenzija u Republici Hrvatskoj po paroli navodne ugroženosti opstojnosti same Države od strane Haškog suda, kroz  definiciju zločinačkog pothvata, predstavlja jedinu i isključivu ugroženost prve linije provjerenih ljudi .
Pri samom osnivanju Haškog suda ni međunarodne obavještajne agencije nisu očekivale da če upravo taj Sud otići tako daleko, u procesu dokazivanja određenih točaka optužnica , iz čega očito da ni međunarodnoj zajednici ne odgovara daljnje funkcioniranje Haškog suda.
Danas možemo zasigurno povezati kroz istovjetan scenarij  Hrvatsko proljeće , referendum za neovisnost Republike Hrvatske ,   do prosvjeda na Splitskoj rivi i Trgu Bana  Jelačića, za navodnu ugroženost digniteta Domovinskog rata.
Najvažniji oblik kontrole i manipuliranja kojima se služi Tajna služba jesu upravo mediji jer neobično je  da se suđenja Hrvatima u Hagu,  prezentira u Hrvatskoj  doslovno na kapaljku , odnosno objavljuje se ono što se želi pokazati . Stoga je HURBDR odlučilo uputiti Prijedlog Hrvatskoj Radio Televiziji  i  Saboru RH ,  da se uvede zaseban program koji će  u potpunosti  bez prekida  prikazivati  procese  pred Haškim sudom,  kao i  buduće procese za ratni zloćin koji če se voditi u Republici Hrvatskoj. Očekujemo od Saborskih zastupnika  da izrazito  zahtijevaju emitiranje takvog programa i da taj način započne Proces Odrješenja , odnosno skidanja hipoteke zloćina sa građana Republike Hrvatske .
Kako će u izlaznoj strategiji Haškog suda mnogi predmeti  biti prebačeni u Republiku Hrvatsku,  ali zbog poznavanja političkog utjecaja na domaće  sudstvo,  smatramo da takvi ishodi suđenja neće biti objektivni i nadasve profesionalni ,  a niti če davati garanciju  da neće biti optuženi nevini ljudi. Stoga smo  Haškom sudu uputili Prijedlog  osnivanja  komisije za nadzor i praćenje sudskih procesa za ratni zloćin u Republici Hrvatskoj,  s ciljem da se Hrvatskom tužiteljstvu , pravosuđu i  policiji  pomogne u  izgradnji vlastite neovisnosti i oslobađanja od preko političkih utjecaja Tajnih službi.                   

                                                                     

                                                       HURBDR središnjica