HURBDR - Hrvatska Udruga Razvojačenih Branitelja Domovinskog Rata

KONFERENCIJA ZA MEDIJE

Sa vrlo jakim akcentom na mirotvorstvo i aktivnom psihološko -sociološkom pristupu u procesu suočavanja sa prošlošću , kao isključiva veteranska organizacija koja je samostalno potencirala suradnju sa haškim sudom kroz ustupanje važnih dokaza, i inicirala pokretanja regionalne suradnje s veteranskim organizacijama na Balkanu, sa ciljem ostvarivanja trajnog mira i razumijevanja , izražavamo javnim putem međunarodnoj diplomaciji našu veliku zabrinutost.

Analizirajući cjelokupnu društveno-političku situaciju u Republici Hrvatskoj , vidljiv je nedovoljan angažman na vrlo važnom polju razvoja demokracije i ljudskih prava, kroz proces suočavanja sa prošlošću .
Budućnost ove zemlje nažalost će zaostajati u razvoju, ukoliko se u startu ignorira ili marginalizira važnost suočavanja sa vlastitim grijehovima i strahovima koje nas sputavaju u vlastitoj kreativnosti i sposobnosti, te nas vraćaju na obnovu loše stvorenih temelja kroz izvrnute moralne vrijednosti.
Stvaranje klime u političkom kontekstu aludirajući na međunarodnu podršku Hrvatskoj za suradnju na poljima ostvarivanja civilizacijskih normi , svakako je jedan mali segment koji predstavlja nedovoljnu garanciju, da će se na osnovi vlastitih pogreški iz prošlosti izvući pouka i stvoriti novi moralni temelj.

Konstatirajući sadašnju političku situaciju u RH , po pitanju suočavanja sa prošlošću može se nažalost uvidjeti, da u praksi vlast po svaku cijenu guši bilo kakvu samostalnu inicijativu po pitanju utvrđivanja objektivnih povijesnih istina. Ona sankcionira sve neistomišljenike koji poduzimaju odgovorne, direktne i hrabre mjere za utvrđivanje istine. Istine koja ne služi interesima aktualne negativne politike čija tako zvana «istina», u pravnom i stvarnom smislu u sebi sadržava elemente obmane i podvale.
U svakodnevnom političkom društvenom životu niti jedna od državnih institucija i političkih stranaka, kritičkim osvrtom ne prihvaća i ne priznaje agresiju i etnički teritorijalnu podjelu BiH , dogovore Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu i Tikvešu, šverc oružjem i drogom sa zaraćenim stranama na državnom nivou , dogovore oko podjela teritorija. Također se ne priznaju sudjelovanja u ubojstvima i planskom protjerivanju na etničkoj razini , pljačku i palež , ubojstva hrvatskih domoljuba po političkoj i zapovjednoj liniji , organiziranje i snabdijevanje logora za druge nacionalnosti i vršenja raznih drugih zvjerstava. Naposljetku, u svim zemljama iz sukoba na Balkanu identične su metode vršenja zvjerstva, kao i provedena privatizacija društvenog vlasništva obavljenih metodama pljačke. Takvi istovjetni scenariji mogu se povezati da su međudržavne sukobljene strane unaprijed dogovarale regionalne strategije ratnih djelovanja, koje su poslužile kao svrsishodan paravan za kriminal u privatizaciji.

Sve već navedeno i ne bi trebalo izgledati toliko strašno s obzirom na pokvareni balkanski mentalni sklop, ali je svakako zastrašujuće kad se u radu međunarodnih institucija i Haškog suda uviđa visok stupanj prisutne balkanizacije.
Praksa koja je uvedena na navedenoj instituciji kao rezultat jasnog i isključivog političkog kompromisa, pokazuje amnestiju prema vrhovima institucija na Balkanu a naročito u Republici Hrvatskoj, upravo kroz optužni akt zločinačkog othvata.
Svedenost optužnog akta kroz zapovjednu odgovornost isključivo na vojne individue, namjerno zapostavlja hijerarhijski politički sustav odgovornosti ,upravo zbog navedenog političkog kompromisa.
Sukladno tome po zapovjednoj odgovornosti u Hagu odgovara Mladen Markać, dok je po zapovjednoj hijerarhiji nadređenosti Ivan Jarnjak, tada Ministar unutarnjih poslova( MUP-a), a sada uvaženi saborski zastupnik. Pred hrvatskim sudovima po zapovjednoj odgovornosti odgovara Branimir Glavaš, dok je njegov hijerarhijsko pretpostavljeni Vladimir Šeks, tada glavni zapovjednik sektora istočne Slavonije, a sada predsjednik Sabora RH.
Međutim, proglašavanjem dežurnog krivca ''PEDRA'' krivim nije nikakva satisfakcija žrtvama, jer su žrtve ponovno izmanipulirane kompromisnom politikom skrivanja pravih krivaca i izbjegavanja stvarne i pravne odgovornosti, individua iz vrha državnih institucija.
Gnjusno je da se u Hrvatskoj za zloćine kao nagrade dobivaju vrlo moćne i jake funkcije, što naposljetku ukazuje osim gore već navedenih i na osnovanost sumnji vršenja zlodjela, od strane ustavnih sudaca Republike Hrvatske Vice Vukojevića i drugih.

Apsurdno je definirati planske aktere u zločinačkom pothvatu isključivo na Hrvatsku vojsku, a pri tome izbjeći istinitu pravnu i stvarnu odgovornost najvišeg vrhovnog državnog tijela kroz paradržavno funkcioniranje, Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS-a). Isto toliko apsurdno je pored mnoštvo materijalno – pravnih dokaza koji potkrjepljuju takvu tezu izostaviti povezanost zločinačkog pothvata na regionalnom nivou.
Hrvatska vojska je bila apsolutni instrument politike, koja je poslužila kao oružje za ostvarivanje prvotnih strateških ciljeva, a ne kao glavni element završne faze u pravnoj definiciji pogroma nad etničkim skupinama .
U vrijeme i nakon akcije Oluja, zbog kršenja Ženevskih konvencija , neorganiziranosti o zarobljavanju i zbrinjavanju civila , spaljivanju i rušenju kuća , ubojstava i mržnje, isključivu odgovornost snosi hrvatska politika. Mogla je ona kroz resorna ministarstva putem jasnih utvrđenih normi ponašanja direktno na terenu spriječiti takav razvoj situacije, a nije to spriječila, što sve skupa predstavlja pomno institucionalni organizirani plan za takav scenarij.
Upravo u prilog takvoj tvrdnji jeste zločin u Varivodama i Gošićima, u kom je slučaju Udruga predložila konkretne dokaze u kojima je vidljiv isključiv plan hrvatske politike , točnije VONS-a , a što je Haag kao nadležna mjerodavna institucija namjerno zapostavio.

Protjerivanje Srba iz Republike Hrvatske je važna nacionalna strategija, koja je očito usuglašena s nacionalnom strategijom Republike Srbije o naseljavanju izbjeglih Srba na Kosovo. To predstavlja važan putokaz sustavnog , detaljnog plana i dogovora sukobljenih strana.
Na takvim istinama balkanskih zemalja potpomognutim Haškim sudom se propagira satisfakcija za žrtve, koja u ovom smislu sadašnje situacije nije samo licemjeran ,već i monstruozan čin međunarodne zajednice.
Monstruoznost sudjelovanja međunarodne zajednice u rješavanju sukoba na Balkanu, jeste upravo i zloćin u Srebrenici, za koji naposljetku i nije važno kakvu će pravnu kvalifikaciju dobiti. Vrlo je važno dano zeleno svijetlo od strane međunarodne zajednice da se etnički očisti ta enklava od bošnjačkog stanovništva , što je naposljetku imalo katastrofalne posljedice.
Doprinos apsolutno alarmantnoj situaciji jeste i suradnja međunarodne zajednice sa aktualnom Hrvatskom vlasti, u čijim se redovima još uvijek nalaze i potencijalni osumnjičenici za zloćine po zapovjednoj odgovornosti, gdje se nigdje ne spominje mogućnost provođenja takvih osoba pred lice pravde.
Tuđmanovom idejom o stvaranju dvjesto bogatih obitelji koja se dan danas provodi u praksi, ukazuje na to da se u hrvatskoj stvara štetna kako gospodarska tako i politička nacionalna elita, koja sukladno svom općem nemoralu izbjegava reformu pravosuđa i donošenje kvalitetnih zakona.

U hrvatskom zakonodavstvu kao hendikep ne postoje zakonske regulative za zloćine ili kriminalne radnje iz političkog konteksta, jer se na taj način štiti i onako već previše zaštićena politička i ina elita.
Takva vrsta elite kroz politiku i medije širi demagogiju poremećaja o sustavnim važnostima nacionalnih i strateških interesa, takozvanih ugroženosti svetosti domovinskog rata ,definicije agresije na Republiku Hrvatsku i floskulu o nametnutom višegodišnjem ratu.

Širenje bolesne demagogije kojom se želi napisati lažna povijesna istina o domovinskom ratu, ukazuje na naznaku da je hrvatsko društvo i hrvatska nacija daleko od civilizacijskih temelja, jer umjesto znanstvenika i stručnjaka povijest nam kroje demagozi i politikanti koji su sve ovo vrijeme na vlasti ili do vlasti.
Naposljetku ne postoji objektivna politička regionalna kritičnost prema dogovoru Tuđman- Milošević- Izetbegović, kao ni pravi istiniti kritični stručni osvrt na nedavnu prošlost., što sve zajedno ostavlja prostora za nove mržnje i ratove.

Političke stranke u RH zbog neimanja definicije i kritike u odnosu na jasno suočavanje sa prošlošću , naposljetku i ne mogu kvalitetno predlagati nadležnim institucijama konačno utvrđivanje realnih činjenica. Čak i nemaju konkretne programe za ta pitanja, a niti predlažu promjene kroz reforme pravosuđa koje bi donijele alternativu za nefunkcioniranje zakona.
Najviši državni autoriteti su amnestirali privatizacijsku pljačku , politički kriminal , ratno profiterstvo, razna ubojstva i progone neistomišljenika. Za građane ove zemlje to znači da je i proces pročišćenja spriječen, a koji bi donio kulturu duhovnog razvijanja vlastite svijesti, napredak mladih kroz obrazovanje i mogućnost, da se od nivoa plemenskih divljaka krene putem naprednih civilizacijskih normi.

Stoga upozoravamo međunarodnu diplomaciju, da su utjecaji međunarodnih interesa poprimili globalizacijske procese u izopačenom smislu politike kompromisa,ukoliko se ne bude u bliskoj budućnosti zadovoljila osnovna forma prava i pravde.

HURBDR središnjica