Zagreb, 26. 10. 2009.

                                    KONFERENCIJA ZA MEDIJE 

   -Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1096 od 27.06.1996.god. o osudi komunističkih i drugih totalitarizama  i mjerama za otklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava ,
   -Rezolucijom Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina br. 1481 od 25.01.2006.god. usvojenoj na Skupštini Europskog parlamenta , potreba za međunarodnom osudom zloćina totalitarističkih komunističkih režima,
  -Rezolucijom Europskog parlamenta o Europskoj savjesti i totalitarizmu od 02.04.2009.god.
  -Praškom deklaracijom od 03.06.2008.god., 

stvoreni su akti koji temeljito opisuju i osuđuju sustave zločinačkog jednoumlja u Istočnoj i Srednjoj  Europi, kao i njihove posljedice koje su u razmjerima uspoređene i  izjednačene sa fašizmom.
Neobavezujući Europski akt Rezolucija br. 1481 potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarističkih komunističkih režima , potakli su da Hrvatski Sabor  donese dana 30.06.2006. god. neobavezujuću Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine.

Za razliku od zemalja Europske zajednice koje smatraju da je Rezolucija ili Deklaracija akt koji daje moralnu obvezu, i da se stavovi navedeni u njima počnu primjenjivati  kroz stvaranje  pravnog obvezujućeg akta, u Republici Hrvatskoj su oni prihvaćeni i definirani isključivo kao nepotrebni i nevažni, bez ikakvog epiloga.
Takvo neobavezujuće i neodgovorno stajalište političkog vrha Republike Hrvatske egzistira  u skladu sa državnim sustavom , koji se prepoznaje u Rezoluciji 1096 o osudi komunističkih i drugih totalitarizama  i mjerama za otklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava ,
i to  točke 3. ( tri), koja u svom početku  kaže: ''Opasnosti od propalog  prijelaznog procesa su raznovrsne . U najboljem slučaju nastat će oligarhija umjesto demokracije , korupcija umjesto vladavine prava i organizirani kriminal umjesto ljudskih prava . U najgorem slučaju rezultat bi mogao biti baršunasta obnova totalitarnog režima ili prije nasilno svrgavanje mlade demokracije.''
Mnogo je elemenata sažeto u Rezolucijama civilizirane Europe koja bi nam trebala biti uzor, ali bitan cilj istih akata je sažet u točki 6. Rezolucije br. 1096, koji kaže: '' Ovaj proces mora sadržavati transformaciju mentaliteta čiji bi glavni cilj trebao biti otklanjanje straha od odgovornosti, te uklanjanje nepoštivanja različitosti, ekstremni nacionalizam, netoleranciju, rasizam i ksenofobiju, što je sve dio nasljeđa starog režima. Sve ovo navedeno trebalo bi se zamijeniti demokratskim vrijednostima kao što su tolerancija, poštivanje različitosti, supsidijarnost i odgovornost za vlastite postupke.''    

Baršunasto obnavljanje totalitarnog  režima u Republici Hrvatskoj nije nikad  prestalo biti prisutno, na perfidnim osnovama teoretske mlade demokracije, ispod čega se uvijek moglo vidjeti društvo vladajuće manjine na krilima organiziranog kriminala i korupcije.
Stvaranjem višestranačkog jednoumlja u RH, upriličena je lažna slika demokracije, jer sustav i dalje djeluje kroz centralizaciju, monopolizaciju i birokratizaciju, što jasno daje sliku da načela supsidijarnosti, sloboda izbora, jednake prilike, gospodarska pluralnost i jasnoća procesa donošenja odluke ne mogu profunkcionirati.

Ne treba gajiti iluzije da je jedan jako organizirani režim sa svojim tajnim službama,  samo tako nestao početkom devedesetih, jer je  pod krinkom demokratskih promjena  pronašao svoje utočište u podzemnoj današnjici.
Strah od odgovornosti, nepoštivanje različitosti, ekstremni nacionalizam, netolerancija, rasizam i ksenofobija, sa upotrebom fašizma su postali zaštitni znakovi sistema koji su vladali od 1990. godine do dana današnjeg , a svrha im je isključivo da zaštite političke elite. 
Kroz tu prizmu zapravo možemo gledati i bujanje ekstremnog nacionalizma, rasizma, šovinizma, ksenofobije,  jer se upravo dijeljenjem ljudi, držanjem naroda na uzdi, zaglupljivanjem, pranjem mozga kroz kontrolu medija, uništavanjem obrazovanja, needuciranjem, izbjegavaju svrhovite i nužne  reforme koje nam se predlažu iz Europske zajednice.

Svaki oblik Jugoslavenskog jednoumlja iz doba komunističke partije je prenesen u Hrvatsko jednoumlje pod strogu kontrolu i manipulaciju  političke oligarhije koja se neprestano i neometano rotira u cjelokupnoj upravljačkoj strukturi.
Prepoznatljive  komunističke parole iz tog vremena tipa: '' Unutarnji i vanjski neprijatelji ne miruju'' ili ''Bjelosvjetske sile hoće da nas zavade'', možemo identificirati  i prepoznati  u sadašnjem vremenu,  kroz opće poznate javne  poruke o unutarnjim neprijateljima Srbima, ili vanjskim neprijateljima kroz  rad Haškog suda, a Bjelosvjetske sile u pojmu i normama Europske zajednice.

Jasniju sliku u uporištu  današnjice nam može pojasniti i jedan međunarodno  poznati  primjer iz prošlosti,  izvještaj CIA-e iz sedamdesetih godina, kada je komunistički sustav  eksperimentirao s društvenim buntom pod nazivom „Hrvatsko proljeće“, kojim se ispunio cilj stvaranja  umobolnog nacionalizma, kao prethodnice stvaranja istovrsnog  nacionalizama kod ostalih naroda na Balkanu.
Rezultat takvog izvještaja jeste  činjenica umjetno i tajno stvorenih ratova iz devedesetih, pomno kontroliranih od strane političkih elita u zemljama sukoba, sa isključivim ciljem da bivši partijci i njihove  tajne službe ,  zadrže svoje pozicije u novom sustavu, i da nastave sa dvostrukom linijom politike i zapovijedanja. Takva  linija  se kroz  današnjicu očitava kroz donošenje službenih obećavajućih djelotvornih zakona o suzbijanju kriminala, korupcije i tome slično, a neslužbeno bi i sam  direktno državni vrh  vršio opstrukciju provođenja tog istog zakona.

Djelotvornost takvog sustava utemeljena su i u Rezoluciji br. 1481 ,  Parlamentarne skupštine Vijeća Europe  o potrebi za međunarodnom osudom zloćina totalitarističkih komunističkih režima, u početnom dijelu točke 3. (tri) koja kaže: ''Zločini su opravdani u ime teorije klasne borbe i načela diktature proleterijata. Interpretacija oba načela ozakonila je eliminaciju ljudi koji su se smatrali opasnima za izgradnju novog društva, i kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima.''
Primjeri funkcionalnosti te definicije možemo prepoznati i povezati sa neraščišćenim ubojstvima Hrvatskih emigranata do devedesetih,  političko organiziranim ubojstvima u devedesetim, te najnovijim ubojstvima od dvije tisućite godine do danas.

Stoga ne čudi, marginaliziranje i proganjanje od strane vlasti organizacije civilnog društva ,koje pokušavaju kroz proces suočavanja s prošlošću, pozitivno djelovati u matičnim državama.
Naš projekt ''Istinom u budućnost'', sa Hrvatskim, Srpskim , Crnogorskim i Bošnjačkim udrugama ratnih veterana,  je pokazao da mržnje među narodima zapravo i nema, i da je politički stvorena javna slika o tradicionalnoj mržnji među narodima Balkana, doživjela poraz.
Suđenja za ratne zločine nad Srpskim civilima u Republici Hrvatskoj su od političke oligarhije prikazivane kao nešto što se mora uraditi zbog pritisaka iz vani, a ne zato što je učinjeno zlo, tako da su optuženici ili osuđenici za ratni zločin  postali idealizirani državni heroji.
Stoga se i rad Haškog suda u Balkanskim zemljama  medijski blokira  ili  krivo interpretira , zbog  pravnog i analitičkog  procesa suočavanja sa prošlošću, gdje se razotkrivaju očite  kriminalne aktivnosti za vrijeme trajanja rata, kada su strane u sukobu surađivale u švercu droge, oružja, nafte, ljudi i podjela.
Sustavnim zataškavanjem zločina koji su se dogodili tijekom ratova na Balkanu , sustavnom
proizvodnjom gospodarskih afera bez pravnog i stvarnog epiloga, poticanjem na vjerske , nacionalne ili bilo kakve mržnje, te manipuliranjem prošlošću , politička oligarhija u Hrvatskoj i ostalim bivšim Republikama ex Jugoslavije, stvorila je željeni  visoki stupanj socijalne apatičnosti kod većine građana svojih država.

Odgovornost  Sabora RH po pitanju bijega osuđenih osoba za ratni zločin u susjedne zemlje , niz  izljeva netrpeljivosti, kroz radikalne istupe predstavnika crkve, navijačkih skupina ili gostujućih susjednih pjevača,  ukazuju na potrebu za buđenjem nacionalizma kao svojevrsne zaštite zbog ugroženosti vladajuće manjine.
Stoga, i ne čude u  kratkom vremenskom intervalu  niz izljeva netrpeljivosti, jer stvarni sustav funkcioniranja Republike Hrvatske i ostalih Balkanskih država utemeljen je na principu povezanih posuda, sa već previše očitim planiranim političkim i kriminalnim akcijama, kojima se jasno definira zajednički scenarij izazivanja nestabilnosti do izraženog stanja kaosa.
Gospodarstvo, ekonomija, sustav stvaranja prilika i tehnološka modernizacija, su ostala na razini sustava socijalizma, na nivou neefikasnosti i tromosti kroz visoke državne subvencije, pa se logično postavlja pitanje kako uopće Hrvatska opstaje i na koji način se zapravo puni proračun.
Postojanjem tajnih računa, pranjem novca kroz državne firme, iskazi raznih europskih djelatnika da je prošle godine kroz Balkan prošlo preko 100 tona droge heroina, ukazuje da se nastavilo sa starom isprobanom praksom. Kad se povežu politički motivirani procesi i  ubojstva, i  usporede sa održavanjem kontakta sa nesvrstanima bez jasne legalne poslovne slike, stvari su više nego jasne,  da smo naslijedili i  ukomponirali u novi naziv zemlju  kriminalnog miljea, politički organiziranog od strane bivših pripadnika komunizma i njihove tajne službe UDB-e.

Brzi politički ulazak Hrvatske u Euro integracije,  značio bi zapravo amnestiranje svih kriminalnih i zločinačkih aktivnosti iz nedavne i davne prošlosti, jednako kao što se zbog ulaska Hrvatske u NATO sustav dobiva konačna slika da je državni kriminal  moguć i pod zaštitom Euro- Atlanskog vojnog sustava. Kako smatramo da je ulazak Hrvatske u Europsku zajednicu čin prihvaćanja međunarodno usvojenih  pravnih vrijednosti, po našem sudu bilo bi nedopustivo dopustiti ulazak ovakve Hrvatske, bez provedbi kvalitetnih potrebitih  reformi kojima bi se osigurala istinska civilizacijska perspektiva.

Upravo u  Praškoj Deklaraciji vidimo i u potpunosti podupiremo osnove stavova  koji se odnose na nužnost provedbe izostale reakcije, a  koja glase:
-''Društva koja zanemaruju prošlost nemaju budućnost;
-Europa neće biti ujedinjena, osim ako ne bude sposobna da ujedini povijest,  i prepozna nacizam i komunizam kao zajedničko nasljeđe i pokrene poštenu i temeljitu raspravu o svim zločinima totalitarnih ideologija prošlog stoljeća;
-Komunistička ideologija je direktno odgovorna za zločine protiv čovječnosti''.

Sukladno Rezoluciji Europskog Parlamenta o Europskoj savjesti i totalitarizmu iz 2009.god. pozivamo se na točku 2. ( drugu ) koja glasi:
-''Europski parlament obnavlja svoju obvezu prema mirnoj i prosperitetnoj Europi utemeljenoj na vrijednostima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine zakona i poštivanja ljudskih prava'',
i  točku 3. ( treću ) citiram:
-''Europski parlament naglašava važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti živim, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja“, ponovo potvrđuje svoj jedinstveni stav protiv totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine''.

Iz tih razloga zahtijevamo od glavnih Europskih institucija Vijeća Europske unije ( Vijeće Ministara) Europskog Vijeća, Europske komisije i Europskom parlamenta , da se sukladno zakonskom utemeljenju i ovlastima donesu akti Rezolucije, Odluke ili Konvencije, Preporuke ili Mišljenja,  kroz koje bi se primijenile pravne i političke norme i diplomatski instrumenti  potrebiti za nužne reforme u RH.
Pozivamo se na definicije funkcioniranja Europske unije u kojima  se pristup novih članica očituje sa prihvaćanjem svih prava i obveza stečevine iste, među kojim između ostalog spadaju i ostali akti koji se nazivaju,  Rezolucijama, Odlukama, Uredbama, Mišljenjima, itd.

Drugim riječima, HURBDR-a poziva sve Europske institucije EU da sukladno zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici donese Zajednički interventni i akcijski  plan  za RH, te zahtijevamo:

      -da se kroz instituciju Europskog parlamenta donese Rezolucija o Balkanu od devedesetih godina;
      -da se kroz Europske institucije donese Odluka ili Konvencija o upućivanju  policijskih i pravosudnih tijela iz               Europe u RH ;
      -da se provede međunarodna istraga o svim tajnim računima preko kojih se prao novac Hrvatskog gospodarskog sustava od        1990.god.do danas.
      -da se u RH osiguraju uvjeti za provođenje postupaka za ratne zločine  iz Haškog tribunala;
      -da se u zakonodavni sustav uvrsti i kontekst političke odgovornosti zločina ili kriminala:
      -da se kroz zakonodavne  institucije RH donese zakon o Lustraciji za razdoblje od 1945-1990 ;
      -da se u Hrvatski Ustav uvrsti uz antifašizam i antikomunizam
      -da se zločini na Blajburgu službeno proglase totalitarističkim i komunističkim zločinom protiv ratnih zarobljenika i        civila
      -da se u Ustav ili zakonodavstvo osim privatizacijske pljačke uvrsti i ratno profiterstvo
      -da se u krivični zakon uvrste odredbe protiv isticanja fašističkih i komunističkih ideologija  
      -da se proces suočavanja sa prošlošću nastavi kroz organizacije civilnog društva uz pomoć i otvorenu suradnju državnih        tijela.

-Donošenjem Rezolucije o Balkanu, Europski Parlament bi utvrdio sve činjenice iz totalitarističke povijesti Balkana, objedinio Zakon o Lustraciji do devedesetih i otvorio proces suočavanja sa prošlošću od devedesetih kroz prava i obveze novih članica. 
-kroz slanje policijskih i pravosudnih djelatnika iz Europske zajednice u RH, stvorile bi se mogućnosti za suzbijanje bilo kakvog oblika društvenih anomalija,  kroz organiziranje zajedničkih timova suradnje, što bi u konačnici  osnažilo neovisnost funkcioniranja domaćeg sustava van političkih i kriminalnih utjecaja, te  počistilo dosadašnji nered;
- međunarodnom istragom o tajnim računima i procesu pranja novca kroz gospodarski sustav Republike Hrvatske, značio bi sankcionirati i zaustaviti daljnji tok tih kriminalnih radnji, te otkloniti  političke elemente i  daljnje financiranje organiziranog kriminala u sprezi sa državnim institucijama, sa ciljem uspostave novih i zdravih temelja za legalni gospodarski razvoj zemlje.
- Provođenjem postupaka za ratne zločine ustupljenih od strane Haškog Tribunala, domaće pravosuđe bi se moglo suočiti sa počinjenim ratnim zločinima bez obzira s koje strane dolazili, sa ciljem da žrtve dobiju satisfakciju  ali pod kontrolom međunarodne zajednice:
-Zakonsko zaključivanje kroz politički kontekst zločina ili kriminala bi omogućio kvalitetno i temeljito raščišćavanja zločina koji su se dešavali od devedesetih, što bi u konačnom cilju smijenilo oligarhiju i omogućilo nastupanje zdrave vladavine demokracije i prava;
-Institucionalnim usvajanjem Zakona o Lustraciji  za razdoblje od 1945-1990 u RH, utvrdilo bi se kroz neovisnu komisiju, tko je surađivao sa zloglasnim tajnim službama, na uzoru na mnoge zemlje bivših vladavina totalitarizma i komunizma, s ciljem da se napokon otkrije istina iz tog vremena; 
-uvrštavanjem antikomunizma zajedno sa antifašizmom u Ustavne temelje, Republika Hrvatska bi se trajno oslobodila tereta totalitarističkih i zločinačkih sustava iz svoje prošlosti.
-Priznavanjem RH da je od strane totalitarističkog i komunističkog sustava izvršen zločin nad  ratnim zarobljenicima i civilima na Blajburgu,  postiglo bi se dužno poštovanje prema žrtvama, jednako kao za Jasenovac, te bi se zajednički osudio bilo koji zloćin koji se događao u ime određene ideologije. Uz to onemogućila bi se dugogodišnja politička  manipulacija sa ratnim posljedicama drugog svjetskog rata, a društvo bi bez opterećenja  punih pluća moglo krenuti u novu  europsku budućnost;
-Usvajanjem kvalitetnih i provedivih zakona po pitanju nezastarijevanja i kažnjivosti ratnog profiterstva i  ilegalno stečene imovine iz privatizacijskog procesa od 1990.godine,  u Hrvatskoj bi se postigao osjećaj za pravdu i smisao poštenog i odgovornog rada.
-Provođenjem oštrog zakona protiv korištenja i prezentiranja bivših fašističkih i komunističkih ideologija , potpuno bi se anulirala mogućnost jačanja i širenja  umobolnog nacionalizma na ovim prostorima kao jamstvo budućeg zajedništva , jednakosti i osjećaja solidarnosti među ljudima.       
-Daljnjim nastavkom procesa «Suočavanja sa prošlošću» postiglo bi se jačanje društvene svijesti po pitanju potrebe za preodgojem mentalnog sklopa i konačnim općim sazrijevanjem društva.

Nadamo se kao budući građani Europske unije da imamo potpuno moralno i duhovno pravo, da Vam se bez ikakvih niskih motiva obratimo za ozbiljno razmatranje naših konstruktivnih i plemenitih Zahtjeva ,a u nadi da će sve Europske institucije po pitanju našeg poziva interventno shvatiti  situaciju, u kojoj se danas nalaze građani Republike Hrvatske i ostalih zemalja Regije Zapadni Balkan.  

 

                                                                                HURBDR-središnjica