MISLI GLOBALNO, UBIJ LOKALNO

Toni Gabrić

SKANDALOZNI EPILOG ZADARSKOG PROCESA
-ZAŠTO SU I POD ČIJIM PRITISKOM PLJAČKAŠI I EGZUKUTORI KRAJINSKIH CIVILA PROMJENILI SVOJE ISKAZE I PUŠTENI NA SLOBODU

Zadarsko suđenje osmorici pripadnika Hrvatske vojske koje je optužnica teretila za teror,pljačke i ubojstva na području nekoliko krajinskih sela,zaključeno je odlukom koja svjedoči kako državi nije nimalo stalo do uspostavljanja zakonitosti na oslobođenome teritoriju. Samo dvojica optuženika su,osuđena na zatvorske kazne,posve blage u usporedbi s težinom njihovih zlodjela, a svi ostali pušteni su na slobodu, i to, kako je u obrazloženju presude istaknuo sudac Milan Petičić, zbog loše provedenoga prethodnoga postupka, koji nije pružio dovoljno dokaza o njihovoj krivnji. Što to uistinu znači, možemo samo nagađati

Varivode oslobođene života-ubojice nemoćnih civila honorirane su oslobađajućom presudom

Tko su počinitelji teških zločina nad civilnim stanovništvom preostalim nakon vojno – policijske akcije « Oluja « ? Državni organi gonjenja već gotovo punih godinu dana hrvatskoj i međunarodnoj javnosti duguju jasan i nedvosmislen odgovor na to pitanje. U to je vrijeme , prema objavljenim podacima , ubijeno u prosjeku šestoro ljudi dnevno, a nasilje ni dan danas nije suzbijeno . Ostalo nam je u živom sjećanju da su najodgovorniji ljudi u državi koja je nakon pet godina pobune uspjela proširiti svoj pravni sistem na to područje, u početku poricali bilo kakav teror , da bi tek postupno , pritisnuti nepobitnim dokazima , priznavali kako su na tom prostoru pobijena 942 civila , a uništeno je 5 tisuća kuća.
Ovih je dana na Županijskom sudu u Zadru završeno suđenje jednoj skupini osumnjičenih za učestale obilaske krajinskih sela , otimanje imovine i ubojstava . Premda se pomišljalo da će država ovim suđenjem barem dijelom pokušati pokazati kako joj je stalo do uspostavljanja zakonitosti na oslobođenom teritoriju , takva njezina namjera i dalje je ostala neiskazanom. Optužnica je bila podignuta protiv osam bivših pripadnika HV-a i tereti ih za niz ubojstava iz koristoljublja ili osvete : radi se o sedmoro ubijenih mještana sela Gošiča, devetoro mještana Varivoda , jednog fizički hendikepiranog žitelja Očestova i jedne osobe u selu Zrmanji. Nakon provedenog postupka sud je prvooptuženoga Nikoli Rašića proglasio krivim tek za pokušaj razbojništva i pokušaj ubojstva i za tre delikte kaznio ga je s osamnaest mjeseci zatvora. Petooptuženome Ivici Petriću dokazana je krivnja za ubojstvo Đurđa Čanka z Zrmanje, osamdeset godišnjeg starca , pa je osuđen na šest godina zatvora. Preostalu šestoricu optuženih – Zvonimira Lasana . Ivana Jakovljevića , Mira Lasana , Ivana Jakovljevića, Peru Perkovića , Zlatka Ladovića , Milenka Hrstića, Nediljka Mijića, sud je u nedostatku dokaza oslobodio optužbe. U obrazloženju oslobađajuće odluke sudac Milan Petričić primijetio je da loše proveden prethodni postupak ne pruža dovoljno dokaza na osnovi kojih bi se optuženi mogli smatrati krivima.

"Nema nikakve dvojbe da su okrivljeni lišili života sedmero starijih mještana Gošića", tvrdi Marija Rukavina,zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zadru. Ona napominje kako Perkovićevi i Ladovićevi opisi terena odgovaraju stvarnom stanju te da nikako ne mogu biti izmišljeni,kao što tvrdi sudac Petričić."Kasnije izmijenjene obrane su neprihvatljive i njihov je jedini smisao u izbjegavanju kaznene odgovornosti",tvrdi Marija Rukavina

DOJMLJIVA POLICIJA

Ali što se to zbilo u prethodnom postupku što stavlja mrlju na dosuđenu nevinost pripadnika ove skupine? Obrana nekih od njih i njihovo priznaje zločina , mnoštvom potankih opisa vožnje po napuštenim selima i nasilja nad preostalim stanovništvom svojom okrutnošću doseže fantastičnu atmosferu Copolina filma « Apokalipsa danas » . Neočekivano , nekoliko dana nakon saslušanja , optuženici pod nejasnim okolnostima mijenjaju iskaze i poriču da su išta od već priznatog učinili.
Krenimo redom Pero Perković jedan od onih koji su u potpunosti oslobođeni optužbe , na prvome je saslušavanju opisao kako je sa svojim drugovima 16. kolovoza prošle godine odlazio u selo Gošiči gdje je tih dana počinjeno jedno od masovnih ubojstava . Zapalili su kuću jednog lugara i dogovorili se da če sutradan opet doći « da odvezu nešto stoke». Toga dana tvrdi Perković , za vrijeme obilaska sela ugledao je Zlatka Ladovića kako puca po okolnim kućama. Pitao ga je « Patak , zašto pucaš»? On je šutio i nastavio pucati. Nekoliko minuta potom zajedno s Nikolom Rašićem ušao je u kuću ispred koje su sjedila dva starija čovjeka i jedna žena. Perković kaže da je otišao prema automobilu , a Rašić je ostao . Kada je bio udaljen oko 150 metara , iz pravca gdje je bio Rašić čuo je pucnjavu . U svojem tadašnjem iskazu Perković potanko opisuje kuće prema kojima se pucalo i tvrdi da bi ih na licu mjesta vrlo lako mogao pokazati. Deset dana kasnije Perković poriče svoj iskaz tvrdeći da ga je «izmislio» pod dojmom «onog što se dešavalo u policiji». Što se to dešavalo u policiji i radi li se možda o kakvim prekoračenjima ovlasti policajaca , to zasada ostaje tajna.

PUCANJ U DVORIŠTE

Iskaz Zlatka Ladovića s Perkovićevim se prvobitnim svjedočanstvom slaže utoliko što je i on « vidio Nikolu Rašića kako puca iz automatske puške preko nekog zida u dvorište kuće «. Za Petrića Ladović tvrdi da je iz pištolja kroz otvorena vrata, pucao u neko dvorište . « Ladović je u cijelosti ostao kod svojeg iskaza , kojim se potvrđuje ono što je prvobitno rekao Perković» , zaključuje se u optužnici koju je potpisala zamjenica županijskoga državnog odvjetništva u Zadru Marija Rukavina. « Nema nikakve dvojbe da je ta prvobitna obrana Pere Perkovića vjerodostojna i objektivna te da su okrivljeni na opisani način , pucajući iz oružja koje su ponijeli , lišili života sedmoro starijih mještana.»
Marija Rukavina utvrđuje da Perkovićevi i Ladovićevi opisi terena odgovaraju stvarnome stanju te da nikako ne mogu biti» izmišljeni «.
« Kasnije izmijenjene obrane su neprihvatljive i njihov je jedini smisao u izbjegavanju kaznene odgovornosti « , tvrdi zamjenica županijskog državnog odvjetnika.
Sud u Zadru i drugu je optužnicu podignutu protiv Nikole Rašića , Zvonimira Lasana Zorobabela i Ivana Jakovljevića , riješio u korist okrivljenih . Optužnica ih tereti da su 20. kolovoza prije podne došli u zaselak Čakiće i da je Zorobabel ondje ubio lokalnog žitelja Janka Čakića . Potom su sva trojica otišli u selo Očestovo , gdje su bacili ručnu bombu u kuću i fizički hendikepiranoga Save Šolaje , koji se nalazi u kući. Nakon eksplozije Šolaja se pojavio na prozoru , a Nikola Rašić ga je dotukao « kraćim rafalom» iz automatske puške. Zorobabel se , prema optužnici , ozlijedio od eksplozije ručne bombe pa su ga odveli u kninsku bolnicu. Rašić i Jakovljević opet su se vratili u Očestovo . Rašić je pokušao ubiti seljanku Jeku Tanjgu ispalivši joj jedan metak u glavu , ali ju je samo ranio u predio desnog obraza.

MASAKR PO PLANU

Iz ovoga « nedvojbeno proizlazi organiziranost i povezanost sve trojice okrivljenih koji su teška krivična djela činili planski i s izraženom upornošću», stoji u optužnici . Rašić , Zorobabel i Jakovljević branili su se tvrdeći da su nepokretnog Savu Šolaju ubili u samoobrani , jer da ih je ovaj napao ručnom bombom koja je navodno ranila Zorobabela .Tužiteljica Rukavina ovakvu obranu smatra neodrživom jer je stručna ekspertiza ustanovila da je u Šolajinoj kući eksplodirala samo jedna bomba, i to ona koja je bačena na starca. Sud je ipak odbacio navode optužnice i svu trojicu proglasio nevinima – unatoč ubojstvu Šolaje i teškom ranjavanju Jeke Tanjge.
Zloćin u Varivodama dogodio se 20. rujna otprilike mjesec dana nakon masovnog ubojstva u Gošićima . U selo su došli oko 14 sati , rekao je u svojoj obrani Nediljko Mijić . U jednom su automobilu sjedili Ivan Jakovljević i Nikola Rašić, a u drugome Mijić i Ladović.Svi su imali automatske puške i razišli su se pojedinačno po kućama. U jednom trenutku Jakovljević je povikao « Eno četnika!» Mijić kaže da je zatim čuo drugi rafal , « a možda ih je bilo više». Prilikom ulaska u jednu kuću dva su čovjeka pokušala pobjeći i Mijić ih je prema vlastitom priznanju u njihovom pravcu ispalio rafal. Jedan je čovjek pao , drugi je pobjegao. Prilikom ulaska u automobil za put prema Vodicama Rašić je rekao Mijiću « Ja sam ih tri maknuo , a prije nije bilo niti jednoga».
Ladović je svojim prvim iskazom uglavnom potvrđivao Mijićev opis događaja . Pred ulazom u dvorište jedne kuće Mijić je odjednom počeo pucati. Vidio je tri starije osobe i povikao « Zuki , zašto pucaš? Ne Zuki , to su civili!» Mijić mu je odgovorio « Što ima veze , to je sve ista banda.» Istodobno je iz kuća čuo pucnjavu, i to iz pravca gdje su krenuli Jakovljević i « onaj drugi mladić» tj. Rašić.U jednom je trenutku i sam spazio dva starija čovjeka i instinktivno je u njihovu pravcu ispalio dva – tri kratka rafala .Vidio je da je jedan čovjek pao , a da drugi posrće . Iako je u tadašnjem iskazu Ladović tvrdio da bi točno mogao pokazati put kojim su se kretali kroz Varivode , dan je kasnije potpuno promijenio svoju priču.Prethodno svjedočanstvo proglasio je vlastitom izmišljotinom , iskonstruiranom od straha pred policijom . « Bojao sam se da će me prebit» opravdavao se tada .

Zadarsko suđenje osmorici pripadnika Hrvatske vojske koje je optužnica teretila za teror , pljačke i ubojstva na području nekoliko krajinskih sela , zaključeno je odlukom koja svjedoči kako državi nije nimalo stalo do uspostavljanja zakonitosti na oslobođenom teritoriju. Samo dvojica optuženika su naime, osuđena na zatvorske kazne , posve blago u usporedbi s težinom njihovih zlodjela , a svi ostali pušteni su na slobodu , i to kako je u obrazloženju presude istaknuo sudac Milan Petričić , zbog loše provedenog prethodnog postupka , koji nije pružio dovoljno dokaza o njihovoj krivnji. Što to uistinu znači , možemo samo nagađati.
Zločin u Varivodama dogodio se 20.rujna,otprilike mjesec dana nakon masovnog ubojstva u Gošićima.U selo su došli oko 14 sati, rekao je u svojoj obrani Nedjeljko Mijić. U jednom su automobilu sjedili Ivan Jakovljević i Nikola Rašić, u drugom Mijić i Ladović. Svi su imali automatske puške i razišli su se u pojedinačno po kućama.U jednom trenutku Jakovljević je povikao:"Eno četnika!" Mijić kaže da je zatim čuo dugi rafal,"a možda ih je bilo i više".Prilikom ulaska u jednu kuću dva su čovjeka pokušala pobjeći i Mijić je,prema vlastitom priznanju,u njihovu pravcu ispalio rafal. Jedan je čovjek pao, drugi je pobjegao. Prilikom ulaska u automobil rašić je rekao Mijiću:" Ja sam ih tri maknuo"

ČEKAMO DOKUMENTE

Istoga dana svoj je iskaz opovrgnuo i Mijić, opravdavajući se da je bio « pod dojmom onoga što se dešavalo na policiji». Znači li to da su njihova priznanja bila iznuđivana ili da su optuženi tek tada « izmislili» policijsko maltretiranje da bi opovrgnuli vlastitu priču?» Nema nikakve dvojbe da su prvobitne obrane okrivljenika u pogledu svega što se događalo vjerodostojne i objektivne. Kasnije izmijenjene obrane su neprihvatljive budući da su upravljane na izbjegavanje kaznene odgovornosti , tvrdi Marija Rukavina u obrazloženju optužbe. Po njezinim riječima Mijićevi i Ladovićevi prvobitni navodi u potpunosti odgovaraju podacima iz zapisnika o izvršenom uvidu na mjestu događaja.
Konačan tekst presude u korist optuženih za ova zlodjela još uvijek nije sastavljen . Uz prigovor « loše provedenom ranijem postupku» sudac Milan Petričić u obrazloženju je naglasio da su svjedoci Gošičkog zločina tokom « prepoznavanja» u optuženima nisu našli sličnost s potencijalnim ubojicama . također , a sudac se ovdje suprotstavlja navodu zastupnice tužbe , priznanja optuženih ne odgovaraju stvarnom opisu terena na kojima su se zloćini odigrali.
Željeli smo izravno od suca Petričića čuti što točno podrazumijeva pod « loše provedenim prethodnim postupkom « ali odgovorio nam je da se u analizu presude ne može upuštati dok ona ne bude pismeno sastavljena – a to će , kako kaže biti od početka kolovoza. « Osobno sam zainteresiran da javnost bude upoznata s tokom i rezultatima ovog procesa . On je bio javan i svi će dokumenti biti dostupni», kaže Petričić , naglašavajući da « sud ne može donositi odluke na osnovi interesa javnosti već samo na osnovi dokaza . Odluku Županijskog suda tužitelji mogu dovesti u pitanje Na Vrhovnom sudu . Ukoliko bude podnesena tužba , viša pravosudna instanca će odlučivati o valjanosti moje odluke».

PREPARIRANJE SUDSTVA

Očekuje li se , međutim , uopće žalba Vrhovnom sudu «? Najvjerojatnije će priziv uslijediti « rekla nam je zamjenica županijskog državnog odvjetnika Marija Rukavina , napominjući da če konačna odluka o tome biti donesena nakon proučavanja teksta presude Županijskoga suda. Komentar ovog sudskog procesa koji bi se zadržao samo na njegovoj Analizi na nagađanju tko je u pravu – sudac Pertričić, tužiteljica Rukavina ili optuženi – na kraju bi pogodio , kako u Sinju vole reći – u ništa. Jedno od najvažnijeg jamstava građanskih prava , zapisano je i u našem ustavu , jest da se nikoga ne može smatrati krivim dok mu se krivnja ne dokaže sudskim putem. To apsolutno vrijedi za osmoricu optuženih za zloćine nakon « Oluje « ali…
Da bi to načelo doista moglo funkcionirati , bitno je postojanje nezavisnoga i nepristranog istražnog i sudskog aparata koji donosi odluke isključivo na osnovi činjenica i u skladu sa zakonom. Posljednjih godina kod nas traje vrlo dosljedno provođena kampanja prepariranja sudstva s ciljem njegova podvrgavanja « jedinstvenoj državnoj politici ».A državna politika opasno je blizu tumačenja da , kako voli reći jedan od njezinih glavnih zastupnika u pravosuđu i član DSV-a Milan Vuković , branitelji države koja je žrtva agresije ne mogu biti optuženi za ratne zločine.
Najveće sumnje u regularnost procesa izazvalo je suđenje optuženima za ubojstvo obitelji Zec koje je završeno oslobađajućom presudom zbog « greške u prethodnom postupku». Istraga u vezi sa zločinima u Pakračkoj poljani i dalje se ne miče s mrtve točke . Vojnik Željko Šunjerga ubija staricu Mandu Tišmu , a sud ga oslobađa krivnje zaključivši da je ubojstvo izvršeno u « samoobrani» . Starica ga je navodno uplašila « krenuvši rukom pod pregaču» . nadalje , ustanovljeno je da u izvještajima UN-a naša Vlada falsificira rezultate gonjenja počinitelja zločina u bivšim zaštićenim zonama . Dario Kordić , bivši šef hercegovačkoga HDZ-a nesmetano se šeće Zagrebom i redovito posjećuje utakmice « Hrvatskog dragovoljca», umjesto da bude izručen Tribunalu u Haggu. Sud za ljudska prava koji je trebao biti ustanovljen na paritetu – tri strana suca i dva hrvatska nikada nije bio profunkcionirao upravo zbog nelagode koja bi kod Vrhovne vlasti biila izazvana činjenicom da je kontrolira neka nezavisna pravosudna institucija.

ŽRTVE NA DUŠI

Međunarodni Tribunal za ratne zločine je osnovan baš zato što je promatračima ovdašnjih prilika postalo jasno da zaraćene balkanske države nisu dovoljno zrele i ozbiljne da same iziđu na kraj sa zločinima koji su počinjeni na njihovoj strani i navodno u njihovo ime.
Jedna če jednažba s vremenom postati sve vidljivija i važnija za subjekte « jedinstvene državne politike « u Hrvatskoj : što više zločina ostane formalnopravno nevino , to će veća biti upravo njihova formalna odgovornost za te zloćine.
Oni bi morali pažljivije čitati izvještaje međunarodnih organizacija u kojima se vrlo često kaže da se zločini u Hrvatskoj vrše uz ohrabrivanje od strane vlasti , izbjegavanje njihovoga pravodobnog ispitivanja i sankcioniranja .Jednostavno rečeno – žrtva čiji ubojica nije otkriven , mora ići na dušu onoga tko je zadužen za stvaranje političkih i organizacijskih pretpostavki za njegovo otkrivanje i dokazivanje njegove krivnje.