Nad  šesnaestero Hrvatskih građana Srpske nacionalnosti provedena je službena politika etničkog čišćenja, pod umiješanosti najvišeg vrha Države, to jest Vijeća Obrane i nacionalne sigurnosti skraćeno VONS.

Šibenik,15. rujna 2004. - Tekst konferencije

   Republička organizacija HURBDR  je danas uputila  Haškom Tribunalu i predstavništvu Haškog suda u Zagrebu  Zahtjev za hitan službeni sastanak sa Glavnom Tužiteljicom Gđa. Carla Del Ponte.
Predmet zatraženog službenog sastanka  je slučaj Varivode i Gošići u kojem zahtijevamo da Tužiteljstvo Haškog  Tribunala  otvori istražni postupak pod svojom ingerencijom.
Zahtjev se zasniva na posjedu Udruge niza  materijalno -pravnih dokaza na osnovi kojih su vidljivi svi elementi osnovane sumnje u  umiješanosti odgovornih političkih osoba u sam slučaj, kao i osjetljivu tajnu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske , o čemu ćemo ovim putem izvijestiti javnost.Republička organizacija HURBDR s uporištem u materijalno-pravnim dokazima, u daljnjem tekstu, izlazi s cjelokupnom  osnovanom sumnjom na sve činjenice koje su prezentirane u sadržaju teksta, kako bi se iste mogle koristiti u istražnom postupku. 
  
    U slučaju predmetnih zloćina  koji su se dogodili krajem osmog i devetog mjeseca 1995.godine , odgovorno tvrdimo da je izvršen  genocid , zločin protiv čovječnosti i kršenje Ženevskih konvencija .Nad  šesnaestero Hrvatskih građana Srpske nacionalnosti provedena je  službena politika etničkog čišćenja, pod umiješanosti najvišeg vrha Države, to jest Vijeća Obrane i nacionalne sigurnosti skraćeno VONS.
VONS-om je presjedao Predsjednik Republike , a njegovi članovi su bili redom Ministar Obrane , Ministar Unutarnjih poslova , Predsjednik Vlade , Ministar Vanjskih poslova , Predsjednik Sabora , Ministar  Pravosuđa , itd.
 Odgovornost pojedinaca osumnjičenih iz VONS-a,  a nakon što su bili «pritisnuti» od strane međunarodne zajednice, ključno se raspoređuje na nekoliko osoba:

Franjo Tuđman , Predsjednik Republike Hrvatske i glavni predsjedatelj VONS-a, je o svakoj predmetnoj radnji koja ukazuje na zločin, znao,  predlagao  ili prihvaćao sve potrebne radnje u zataškavanju politike etničkog čišćenja.
Ivan Jarnjak ministar unutarnjih poslova u vrijeme kada su se zloćini dogodili, imao je  zadatak da naloži nižim djelatnicima MUP-a  da se   otklone svi tragovi zloćina , da se tijela pronađenih žrtava sahrane u zajedničkoj grobnici bez imena i prezimena , da se onemogući obdukcija  i istraga kao i da se  tijela ne predaju obiteljima na dostojan pokop.
Gojko Šušak Ministar Obrane, je u inkriminirano vrijeme  imao zadatak da utječe na birokraciju MORH-a, da buduće osumnjičenike u montiranom procesu pod svaku cijenu evidentira kao civile, ako su i nakon navedenih datuma bili u Hrvatskoj vojsci..
Miroslav Šeparović koji je od 18.05.1995.godine preuzeo dužnost Ministra pravosuđa,  je imao zadatak da budući montirani proces bude pod njegovom kontrolom, na način da utječe na sudbenu vlast tj. da kontrolira rad Predsjednika Suda , Suca voditelja i Odvjetnike u procesu. Također, osnovano se sumnja da je kontrolirao protok  bilo kakvih informacija na suđenju, koje bi mogle ugroziti zločinačku politiku pod krinkom nacionalne sigurnosti,  jer su to pratili promatrači evropske zajednice.
Mate Granić Ministar Vanjskih Poslova u to vrijeme, je imao zadatak da obmanjuje međunarodnu zajednicu dezinformacijom, na način da je predstavljao lažnu tezu o otkrivanju i procesuiranju  počinioca tog djela.
Nikica Valentić  predsjednik Vlade u to vrijeme, je imao zadatak da koordinira  rad svojih Ministara , a sve u cilju prikrivanja i zataškavanja direktne umiješanosti  zločinačke politike  pod famoznom naznakom nacionalne sigurnosti.  

Rezultat  navodne zaštite  nacionalne sigurnosti je umiješanost svih navedenih političkih osoba, u montiranom procesu  preko leđa šestorice žrtvovanih Hrvatskih Branitelja putem kojih se «prala»  zločinačka politika vrha Države.  
Ivan Galović Županijski Državni Odvjetnik u Zadru u to vrijeme,  je imao zadatak da sakrije sve dokaze koji nisu uništeni u tom predmetu, te da podignutom optužnicom žrtvuje šestoricu Hrvatskih Branitelja s ciljem zavaravanja međunarodne i domače javnosti .Osnovano se sumnja da je navedeni  bio direktni terenski operativac, nadležne zločinačke organizacije VONS.

Kako su navedeni istovjetni članovi Vlade i VONS-a vladali od 03.travnja 1993.godine do sedmi studenog 1995.godine njihovu, zločinačku politiku skrivanja etničkog čišćenja, genocida te zločina protiv čovječnosti, osnovano se sumnja preuzima nova Vlada od 07.studenog 1995.do 27.siječnja 2000.e godine.
U novom sastavu Vlade ponovno se nalazi Mate Granić u funkciji Ministra Vanjskih poslova, pod jednakim zadatkom kao i u bivšem sazivu Vlade i VONS-a.
Također , Ivan Penić od 16.12.1996.godine preuzima mjesto Ministra Unutarnjih poslova od prethodnika Ivana Jarnjaka, pod jednakim ciljem kontrole pasivnog djelovanja pripadnika MUP-a spram počinjenih zloćina.
Milan Ramljak  od 14.05.1998.godine preuzima mjesto Ministra pravosuđa od prethodnika Ministra Miroslava Šeparovića, osnovano se sumnja da je imao zadatak da utječe na što kasnije rješavanje prvostupanjske presude slučaja Gošići i Varivode na Vrhovnom sudu RH.  
Zvonimir Šeparović postaje Ministar Pravosuđa od  15. 04.1999.godine, te je imao zadatak pisanja famozne « Bijele knjige» koja je bila prezentirana međunarodnoj zajednici i Haškom sudu, a koja je ustvari samo ruglo pravnog sustava RH i koja dokazuje daje Hrvatsko Pravosuđe direktno štitilo zločinački naum osumnjičenih navedenih osoba iz vrha RH.
Sve svoje Ministre pod osnovanom sumnjom  zločinačkog pothvata,  je koordinirao  Zlatko Mateša predsjednik Vlade RH. Pred kraj svog mandata kao i navedeni gore  članovi VONS-a, opet pod pritiskom međunarodne zajednice, utjecali su na Vrhovni sud koji je poslao Zahtjev za novi postupak ali bez odobrenja razotkrivanja pravih dokaza.

Putem svog politički instaliranog  Željka Žganjera, tada Županijskog Državnog odvjetnika u Šibeniku počinje novi proces, u cilju ponovnog prikrivanja pravog političkog zloćina .
Dolaskom nove Vlade 27.01.2000.godine,osnovano se sumnja da je  glavni koordinator za zataškavanje  zločina, bio Ivica Račan u funkciji predsjednika Vlade, i to putem svojih dvaju ministara pravosuđa  Stjepana Ivaniševića i Ingrid Antičević – Marinović, upravo zbog daljnjeg utjecaja na sudski epilog montiranog političkog procesa.
Osnovano se sumnja da je Šime Lućin Ministar Unutrašnjih poslova po nalogu Premijera Vlade Ivice Raćana dobio i vršio zadatke da rasformira i reorganizira VONS kao i da prikrije sve tragove političkog zloćina etničkog čišćenja u slučaju Varivode i Gošići.
Osnovano se sumnja da je Tonino Picula Ministar Vanjskih poslova RH dobio zadatak da međunarodnoj zajednici prezentira laž da su svi eventualni dokazi o političkom zloćinu uništeni.
Nakon nezainteresiranosti međunarodne zajednice da i dalje prati tijek suđenja, koja je uslijedila namjernom dugotrajnošću procesa, Županijski Državni odvjetnik Željko Žganjer odustaje od optužnice, a  kao nagradu za svoje suučesništvo u prikrivanju političkog zloćina  je dobio političko mjesto Ravnatelja USKOK-a.  
 
Republička organizacija HURBDR u cilju otkrivanja istine u slučaju Varivode i Gošići , ističe da  svaki zloćin mora biti sankcioniran , pa makar u njemu sudjelovali i najviši vrhovi jedne međunarodno priznate  Države.

                                                            HURBDR središnjica