HRVATSKA UDRUGA RAZVOJAČENIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA

PREDMET: Konferencija za novinare

Republičkoj organizaciji Hrvatske Udruge Razvojačenih Branitelja Domovinskog Rata, izuzetno je zadovoljstvo i čast , što nas je ovom prilikom pozvalo Udruženje Boraca Ratova od 1990 . god. Crne Gore s kojima surađujemo već dvije godine.
Naša suradnja je začeta kao što je već navedeno od strane domaćina na zajedničkom regionalnom projektu « Istinom u budućnost» .Iskustvo iz zajedničkih rasprava i sastanaka dovelo nas je do jedinstvenih razmišljanja o krajnjoj potrebi uključivanja ratnih veterana u različite mirnodopske i civilizacijske procese na ovim prostorima.

Stav naše organizacije je da u ovom slučaju političke i stručne strukture Crne Gore,nažalost ne shvaćaju važnost saniranja posljedica proteklih ratnih događanja i uključivanja ratnih veterana u društveno – mirovne procese.
Upravo nesanirana posljedica posttraumatskih stresnih iskustva ratnih veterana po međunarodnim kriterijima koći u razvoju općeg društvenog napretka.

Nažalost , ratne veterane bez obzira s koje strane dolazili, bili oni u političkom smislu pobjednici ili gubitnici , a pogotovo oni s nesaniranim posljedicama i psihičkim smetnjama, se po međunarodnim diplomatskim mjerilima smatraju destruktivcima , odnosno «počiniocima» što bi u prijevodu bilo «počinioci nečeg lošeg» odnosno oni ljudi koje iz društva treba izolirati i staviti ih u određene ograde .

U Republici Hrvatskoj problem PTSP-a se možemo kazati shvatio ozbiljno, ali ipak nedovoljno zreo.Nažalost po podacima Udruge u Republici Hrvatskoj se poslije rata ubilo preko dvije tisuće Hrvatskih Branitelja .
Upravo problem na koji sada nailazi Hrvatska vlada , a koji nažalost ni ona ne želi priznati ,jeste koju ulogu taj korpus koji je brojčano strašno velik , po zadnjim službenim podacima Ministarstva Branitelja RH iznosi 500 000 Hrvatskih Razvojačenih Branitelja . Ako se u to uključi i minimalno po prosječnih troje članova obitelji dobivamo brojku od ½ stanovništava Republike Hrvatske izravno povezane i ugrožene od djelovanja ratnih zbivanja..

Problem jeste što priznavanjem statusa PTSP-a u Republici Hrvatskoj ne daje se naravno osim dijagnoze ili eventualno riješenih egzistencijalnih pitanja , mogućnost koju bi ti ljudi trebali imati u razvoju društvenih i mirnodopskih procesa.

Upravo naše stajalište je da osim priznavanja PTSP-a kao posljedice ratnih zbivanja ratne veterane treba uključiti u procese senzibiliziranja društva po pitanju suočavanja s prošlošću , priznati vlastite greške , hrabro se suočiti s njima a nikako stvari gurati pod tepih « po principu problemi če se riješiti sami od sebe , jer neće.
Upravo takvo guranje problema pod tepih nas je sa sadašnjim suradnicima iz Udruženja Boraca Crne Gore, dovelo prije petnaest godina u situaciju da smo jedni druge gledali kroz nišan kako bi jedni drugima uskratili život.

Stoga apeliramo na Crno Gorsku Vladu i struku psihijatara , psihologa , sociologa , pedagoga , teologa pa kao i na sve građane Crne Gore da još jednom preispitaju odluku koja je donesena u slučaju nama srodne organizacije , kako bi svi zajedno uvidjeli ozbiljnost i prioritet u saniranju ratnih posljedica sa svih strana.
Činjenica je da upravo i naša organizacija u našoj matičnoj zemlji nije naišla na službeno odobravanje ovakvog vida međunarodne i međunacionalne suradnje pa stoga postavljamo logično pitanje zašto je to istovjetno na svim do jučer zaraćenim stranama.

Ono što možemo u ovom trenutku poručiti jeste da ćemo nastaviti još intenzivnije našu suradnju ne samo sa Udruženjima iz Crne Gore već i iz Srbije i Bosne i Hercegovine , jer smatramo da je ratni veterani proizvod posljedice društveno političkih nacionalnih odluka a nikako netko tko je «pao s Marsa» . pa iz tog razloga na vidimo i ne želimo prihvati da su ratni veterani bez obzira s koje strane dolazili i bez obzira na njihove fizičke i psihičke smetnje , sramota društva iz kojeg dolaze.

Mišljenja smo da upravo ratni veterani pogotovo oni koji su u rat kretali iz čistih nesebičnih ideoloških razloga ne trebaju se sramiti onog što su bili i onog što jesu, bez obzira što bi sve političke strukture , ali baš sve političke strukture do jučer zaraćenih strana željele a to je da tih ljudi više nema. Ali , moramo konstatirati da oni koji su preživjeli krvave ratne strahote nemaju za pravo sebi oduzimati živote već da se bez obzira na fizički ili mentalni invaliditet moraju i trebaju uključivati u razvojne , društvene i mirovne procese jer to su ljudi koji su mnoga iskustva iz stručnih službenih literatura doživjeli i doživljavaju dan danas upravo na svom vlastitom životnom iskustvu..

Zato se iskreno nadamo da Crno Gorski parlament neće zatvarati oči pred ovim problemom i da će uvažiti i podržati Udruženje Boraca ratova od 1990.godine Crne Gore, sa željom da svom Crno Gorskom narodu pruži mogućnost perspektivnije i čiste budućnosti. zasnovane na međunarodnim civilizacijskim normama.

HURBDR središnjica
Predsjednik
Vladimir Gojanović