Policija 1995. nije radila profesionalno svoj posao već im je u to vrijeme bilo važno da bilo koga prikažu kao zločinca i da se riješe jednog predmeta, naglašava Perković, a njegove riječi potvrđuju Jakovljević i Ladović

iše: Dragan Vlah

Premda tek predstoji istražnim i sudskim organima da rasvijetle postolujne zločine u šibenskom zaleđu i utvrde njihove počinitelje, optužena šestorica za ubojstvo 16 civila u Varivodama i Gošićima danas su osjetno mirniji i uvjereni kako će dokazati svoju nevinost. U maratonskom sudskom procesu sva šestorica, Nikola Rašić, Ivan Jakovljević, Ivica Petrić, Pero Perković, Zlatko Ladović i Nediljko Mijić, negirala su optužnicu i djela koja im se stavljaju na teret, a poslije svega u petak su pristali da o svemu progovore i za Slobodnu Dalmaciju. S Perom Perkovićem, Ivanom Jakovljevićem i Zlatkom Ladovićem razgovarali smo u Perinoj obiteljskoj kući u Vodicama.
— Najteže nam je palo grubo uhićenje od naših ljudi 16. listopada 1995. godine u ranim jutarnjim satima - jednoglasno su kazala trojica sugovornika.
— Dragovoljac sam Domovinskog rata od 17. srpnja 1991. godine, obišao sam ratišta šibenskog zaleđa, južnog bojišta, akcije Ljeto 95, Oluju i Bosnu - priča Pero Perković, te nastavlja:
— Kada sam se vratio s ratišta na odmor 16. listopada, oko 4 sata upali je dvadesetak specijalaca u moju kuću. Nisam znao što se događa. Odvezli su me u Zadar gdje sam s ostalom petoricom odležao devet mjeseci.
Kada sam doveden u Policijsku postaju Zadar maltretirali su me 36 sati. Tom prilikom na stol su mi bacili pištolj. Bacili su mi i rješenje o demobilizaciji s datumom od prije mjesec dana ali tada nisam znao zašto im je trebao datum od mjesec dana prije. Rekli su mi "sad si u našim rukama", počeli su ispitivati, udarati rukama, pendrekom i nogama u genitalije, pljucanjem i ponižavanjem najgrubljim rječnikom, samo da bi od mene iznudili priznanje. Na kraju kad više nisam mogao izdržati, pričao sam svašta što nema veze s ubojstvima, ali njima je to bilo dovoljno da me prikažu kao ubojicu. Siguran sam da mi je kao i mojim suborcima bilo sve montirano, kako kod policije, tako i kod istražnog suca, koji je napisao da sam bio u Gošićima i sudjelovao u ubojstvima, što ponavljam da nisam niti sam tamo bio.
Mislim da policija nije radila profesionalno svoj posao već im je u to vrijeme bilo važno da bilo koga prikažu kao zločinca i da se riješe jednog predmeta. Svi koji su mene i kolege priveli i ispitivali mislim da nemaju veze s policijskim radom i da su to ljudi iz bivšeg sistema jer da su naši ne bi tako postupali s hrvatskim braniteljima - naglasio je Perković, a potom su potvrdili njegove riječi Jakovljević i Ladović.
— Zbog svega što sam proživio imam psihičke posljedice. Sva sreća da smo na suđenju u Zadru imali pravog suca koji nije pristajao na ucjene i uz porotu je donio rješenje o oslobađajućoj presudi. U tom suđenju plašio sam se namještaljki ali na sreću dobro je završilo i sada nam se ponovno sudi, ali sada su, čini mi se, vremena kada se radi profesionalnije. No ne znam zašto se još nije došlo do pravih krivica i tko ih štiti ovih pet godina. Mene i moje kolege već pet godina smatraju ubojicama, a vjerujem da će se ubrzo otkriti tko je počinio ubojstva i da će svatko odgovarati za svoja zlodjela - kaže Perković.

OGORČENI ŽITELJI GREBAŠTICE,
SUMJEŠTANI UHIĆENOG BOŽE BAČELIĆA
Nedjela nespojiva
uz Božino ime

Piše: M. JURKOVIĆ

---

ŠIBENIK — Uvrijeđeni smo i šokirani medijskom harangom i zlobnim, nadasve tendencioznim opservacijama usmjerenim protiv našeg sumještanina Bože Bačelića kojeg se, iako policijska istraga nije ni započela, već pokušava proglasiti zločincem i krivcem za nedjela kakva, poznavajući ga, nikada ne bi počinio. S tim riječima dočekali su nas u Grebaštici Dinko Peran, predsjednik Mjesnog odbora tog mjesta, te Grebašćani Goran Svirčić i Mario Banovac. Cijela je Grebaštica u kojoj je Bačelić, inače jedan od osumnjičenka za ratne zločine nakon vojno-redarstvene akcije Oluja, tvrde naši sugovornici, osupnuta količinom poluistina i laži što se s novinskih stranica vezuju uz ime njihova višestruko odlikovanog sumještanina.
— Božo je prvu i jedinu odoru hrvatskoga vojnika odjenuo s 19 godina nakon što je deset dana molio pred šibenskim Kriznim štabom da ga se rasporedi u postrojbu HV-a koja djeluje na bojišnici. Ne očekujući nikakvu nagradu, samo sa srcem i hrabrošću kakva se rijetko sreće, u toj je odori prošao sva važnija bojišta. Zapovijedao je Izvidničkim vodom 113. brigade HV-a, a za iznimne zasluge odlikovan je odličjem Reda hrvatskog trolista, medaljom Oluja te za uspješno izvršavanje borbenih zadaća u akciji Oluja nagrađen je i od Glavnog stožera HV-a pištoljem PHP - kazuje nam Dinko Peran.
Respektirajući sve to zaslužio je, dodaje, da ga se tretira herojem, a policija i sud neka odrađuju svoj dio posla, neka istražuju jer istraga će dokazati ono što u Grebaštici svi znaju - da je zločin nespojiv uz Božino ime.
— Istina je da njegovi roditelji žive i rade u Njemačkoj te da ga je, kao i djecu brojnih gastarbajtera, odgajala baka, no da li to samo po sebi implicira novinske insinuacije prema kojima je Božo imao traumatično djetinjstvo? - domeće Goran Svirčić. On je, kaže, mlađa generacija, no Božu poznaje, kao i Mario Banovac, kao skromnog umirovljenog časnika i obiteljskog čovjeka s dvoje malodobne djece. Oduvijek je, kaže, bio jednostavan i nenametljiv.
— Otkuda sada te priče o njegovu luksuznom životu, posebnom političkom i vojnom tretmanu?! Pa Božo vozi deset godina star polovni nissan, a podaci prema kojima je vlasnik mjenjačnice su totalna laž jer kao umirovljeni časnik HV-a po zakonu ne može imati mjenjačnicu - decidiran je predsjednik MO Grebaštice u kojoj je već započela akcija prikupljanja novčanih priloga kako za obitelj Bože Bačelića tako i za njegovu obranu.