Udruga Intervjui Kontakt Video Ivica Petrić
Članci A čini se, evo, da smo i u slučaju zločina nad civilima u
Varivodama bili spremni za račun neutraliziranja međunarodne presije
suditi i "nasumce odabranima", a prikrivati stvarne počinitelje, kao da
nije riječ o ljudima nego šahovskim figurama.
U nedjelju 5. kolovoza Hrvatska slavi svoj državni blagdan — Dan domovinske zahvalnosti, dan kada je vojno-redarstvenom operacijom hrvatskih snaga nakon četverogodišnje okupacije pala samoproglašena paradržavna tvorevina "Republika srpska Krajina", a amputirani dio zemlje reintegriran u neotuđivu strukturu državnog teritorija međunarodno priznate, samostalne Republike Hrvatske. Uza sve kontroverze hrvatskog, obrambenog Domovinskog rata, a rat je već po svojoj definiciji zlo i destrukcija, ostaje nepobitnom i nespornom činjenica da je Hrvatska imala legitimno pravo osloboditi vlastiti nacionalni teritorij, ako ne mirnim putem i političkim pregovorima, a onda vojnom silom. Nedvojbeno je, također, da je na Hrvatsku izvršena agresija, da je višestruko nadmoćna jugovojska, braneći SANU-ovski koncept velikosrpstva, pokušala, po cijenu tisuća nedužnih žrtava, upokoriti hrvatske težnje za samostalnošću deklarirane narodnim plebiscitom. Međunarodno priznanje, u siječnju 1992., Hrvatska je izborila golemom ljudskom žrtvom i stradalništvom, tisućama palih branitelja i izgubljenom mladošću cijelih generacija, razorenim gradovima — od Vukovara do Zadra, Šibenika i Dubrovnika, Siska, Osijeka, Vinkovaca... Nitko danas nema pravo dovoditi u pitanje sam Domovinski rat kao organizirani otpor i obranu zemlje od agresora, kao borbu za očuvanje nacionalnog integriteta i suvereniteta hrvatske države. U tom su smislu deplasirane i najnovije polemike oko toga je li SAD dao suglasnost hrvatskom državnom i vojnom vrhu za vojnu operaciju Oluja, jer je ustavno pravo i obveza svake države da brani svoju teritorijalnu cjelovitost. Višegodišnji mukotrpni politički pregovori uz posredovanje međunarodne zajednice i stranih moderatora mira pokazali su se neučinkovitima. Funkcioniranje države u prometnom, gospodarskom i svakom smislu bilo je dovedeno u pitanje, pa je posezanje za krajnjim, vojnim rješenjem, na žalost bilo neizbježno. No, ono što je sporno i što šest godina nakon rata i Oluje opasno provocira nacionalne frustracije, destabilizira i poralizira Hrvatsku, jest naličje rata, ona druga, ružnija strana ratne medalje nagrđena zločinima koji danas stižu na naplatu i s kojima se valja suočiti. Na žalost, ni hrvatski Domovinski rat nije se tome uspio othrvati. Da bi se sačuvale temeljne vrijednosti obrambenog, oslobodilačkog rata za hrvatsku cjelovitost, prijeko je potrebno odvojiti žito od kukolja. Ne stigmatizirati Domovinski rat već individualizirati krivnju i za počinjene zločine pred sud izvesti prave krivce. A čini se, evo, da smo i u slučaju zločina nad civilima u Varivodama bili spremni za račun neutraliziranja međunarodne presije suditi i "nasumce odabranima", a prikrivati stvarne počinitelje, kao da nije riječ o ljudima nego šahovskim figurama. Pred nama i u tom konkretnom slučaju nije nimalo lak proces, ali se s njim moramo suočiti, upravo zato da se ne bi kriminalizirao Domovinski rat nego oni koji su se na njega blatom nabacivali. I to ne bi trebalo činiti radi sile svjetskog diktata, već radi investicije u našu vlastitu budućnost.
|
|||||||||||||||
