REPORTERI SLOBODNE U OKRUŽNOM ZATVORUU ŠIBENIKU S DRAGOVOLJCIMA OSUĐENIM ZA NAJTEŽA KAZNENA DJELA U OLUJI I NAKON NJE
Uzeli su odličja, krivcima dali funkcije, a nas u - tamnice!

U ime prava na dostojanstven život hrvatski branitelji traže od nove vlasti da im se oprosti barem 50 posto kazne - Ne želim da se cijela Oluja svede na nas šest ili na mene osobno, da ja odgovaram za tuđa zlodjela, kaže Ivica Petrić

---

Bivša je vlast abolirala 15 tisuća pripadnika neprijateljskih vojnika i paravojnih formacija. Čak i kada se aboliranim četničkim krvnicima nije dao izgon i to smo razumjeli, ali ne razumijemo zašto se u dijeljenju tih stopostotnih oprosta potpuno zaboravilo nas, hrvatske branitelje koji smo, stjecajem okolnosti, počinili kazneno djelo i završili u zatvoru.
To su, u otvorenom pismu predsjedniku Stjepanu Mesiću, prije mjesec dana napisali zatvorenici iz Pule, pišući u ime tristotinjak hrvatskih branitelja koji se nalaze na izdržavanju kazne u zatvorima. "Zaboravilo se da je većina naših kaznenih djela počinjena pod utjecajem PTSP-a od kojeg smo se razboljeli braneći Hrvatsku od tih istih četničkih hordi koje su oni poslije tako velikodušno abolirali. U ime prava na dostojanstven život, tražimo da nam se oprosti barem 50 posto kazne."

Nisam ubio

Slobodna Dalmacija je, tragom tog pisma, zahvaljujući suglasnosti Ministarstva pravosuđa uspjela ući u Okružni zatvor u Šibeniku, koji je zapravo Odjel kaznenog zavoda Lepoglava, i razgovarati s trojicom hrvatskih branitelja na odsluženju zatvorske kazne. Svaki od njih, u svojoj samici, nosi svoj križ. I samo oni znaju kako im je živjeti s osjećajem — ubojice...
Ivica Petrić je na odsluženju šestogodišnje zatvorske kazne od 1995. godine. Oženjen je i nema djece. Upozoravajući na svoj slučaj, dvaput je štrajkao glađu. Zasad, bez rezultata.
Prvi put sam u zatvoru. Iz kojih razloga? S dvadeset godina sam krenuo u rat. Bio sam ukupno četiri godine u ratu. Godine 1995. sam sa svojom postrojbom bio u "čišćenju" terena na području Zrmanje i osuđen sam zbog ubojstva na tom čišćenju terena, jer sam pucao u osobu srpske nacionalnosti, koja je nosila uniformu milicije SAO krajine, kod koje je pronađeno oružje. Tako je započeo svoju ispovijest mladić koji je u trenutku koji ga je kasnije stajao zatvora, imao svega 24 godine.
Pucao sam, ali ga nisam ubio. Pucali smo nas dvojica — ja sam ga ranio, a supočinitelj koji je bio sa mnom ga je dokrajčio. Međutim, sudac je od mene tražio da na sebe preuzmem ubojstvo, jer bi u suprotnom dobio 12 godina zatvora. Ovako sam dobio šest. Od dva zla, izabrao sam manje, a supočinitelj je oslobođen, jer nitko nije želio iskopavati zrna koja su materijalni dokazi, na što sam ja upućivao. Vjerovao sam u hrvatsko pravosuđe, ali sam se razočarao, jer se očito radilo o mitu i korupciji na sudu - ogorčeno tvrdi Petrić.
— Kad bi se danas našao u istoj situaciji kao 1995. bi li isto postupio?
Imao sam ovlasti za to. Od 1991. godine, u tim situacijama gdje je neposredno život u opasnosti i tebi i tvojim suborcima, jasno je što morate činiti. Ne znam postoji li u Hrvatskoj itko tko je robijao zbog "čišćenja" terena. Druga stvar: dva dana i dvije noći sam ispitivan u policijskoj stanici u Zadru od strane SZUP-a. Premlaćivan, maltretiran, ucjenjivan, itd. da ne govorim kako su mi pištolj stavljali na sljepoočnicu. Optužen sam još za sedmerostruko ubojstvo u Gošićima, u slučaju Varivode. A nisam ništa skrivio.
— Kako su Vas za to optužili?
Jednostavno. Ako provedeš dva dana u policijskoj stanici i ako te netko dva dana i dvije noći maltretira, ugnjetava i tuče, i da ti kaže da si Tina Turner, ti ćeš nakon dva dana govoriti da si Tina Turner. Nećeš govoriti, nego ćeš se i ponašati kao ona. A to se dogodilo nama, kaže Petrić, kojega se sa skupinom mladića iz Vodica sumnjiči i za ubojstvo srpskog stanovništva u zaseocima Gošić i Varivode kraj Đevrsaka, i to nakon Oluje. Taj je slučaj sa Zadarskog županijskog suda proslijeđen Županijskom sudu Šibensko-kninske županije, ali se na novo suđenje — još čeka.
Petrić tvrdi da je njegova jedinica bila na potpuno drugom pravcu u vrijeme kad se dogodio čitav slučaj, što, kaže, mogu potvrditi i svjedoci. Sumnjičenja ne odgovaraju činjeničnom stanju na terenu, a čitav proces je montiran da bi se zaštitile osobe koje su to počinile po nečijem naređenju. Iz Zagreba je došla direktiva da se to mora riješiti po svaku cijenu, pa i po cijenu da se žrtvuju ljudi.
Nas šest koji smo optuženi, svi odreda smo dragovoljci. A vidite i sami kako je vlast postupala s dragovoljcima do sada. Postupali su tako da se uništi dragovoljca, da ga nema. Da jednostavno ne postoje ti branitelji. Da se ubijaju, da ubijaju druge, da završe u zatvorima, da završe na robijama. Znači da im nije stalo.
Uzeli su lovorove listove i sad tumače da su oni stvorili hrvatsku državu, a stvorili smo je mi koji smo izložili svoja tijela i svoje zdravlje na prvoj crti bojišnice, kaže Petrić. Drže me u zatvoru da bi me slomili, da bi me uništili, ali im ja to neću dopustiti.

Nema pomoći

U ovom sistemu ide se na to da dragovoljaca ima što manje, da što više dragovoljaca ubiju sami sebe, da što više dragovoljaca ubije druge i da ih što više završi u zatvoru. Znači, žele da ime onih istinskih dragovoljaca — nestane. Zašto? Da bi ljudi koji nisu dragovoljci, oni koji kupe lovorike od nas dragovoljaca, došli do izražaja, kako bi sutra mogli govoriti — mi smo dragovoljci, ogorčen je Petrić.
O svim nepravilnostima, kako na sudu, tako i u istrazi, on je, kaže nam, obavještavao niz nadležnih ministarstava, ustanova i institucija, više od 60 pisama s povratnicom je uputio, ali sve bez uspjeha.
Ne želim da se cijela Oluja i sve ostalo, svede na nas šest ili na mene osobno, da ja odgovaram za tuđa zlodjela. Neka odgovaraju oni koji su krivi. Meni je već dosta, jer već devet godina živim u ratu. Nitko me ne pita ni kako mi je, ni što mi je, svi samo pričaju, a nitko ništa ne poduzima. Ako si osuđen, bez obzira jesi li počinio krivično djelo, nemaš što tražiti kad postupak završi. A to je tragedija. Sudi se bez dokaza, po sudskom uvjerenju, a kad dokaza nema, mogu vam ih — montirati. Da se svijetu pokaže da smo — pravna država.
Krivci su na slobodi, a možda i na funkcijama, to ne znam, ali pouzdano znam da krivci za Varivode i Gošiće — nismo mi. Od nas su tražili, u prvostupanjskom postupku, da dokažemo da nismo krivi, umjesto da oni dokažu da smo krivi. Zar to nije apsurdno? pita se Petrić.
Dosta je bilo zajebancije s dragovoljcima! Jer, ako se ovako nastavi, znači da treba ponoviti 1991. i na silu odgovoriti silom, nastavi li se ovako blatiti dragovoljce i montirati procese. Ja ne znam gdje to vodi?

ŠTO STOJI U PRESUDI
Ubojstvo iz blizine

Sredinom kolovoza 1995. godine u Zrmanji, selo Potkom, lišen je života Đurad Čanak, a nakon provedenog dokaznog postupka, posebice suprotstavljanja obrana optuženih raspoloživim dokazima, sud je optuženog Ivicu Petrića proglasio krivim za krivično djelo ubojstva iz članka 34. st. 1. KZ RH, dok je optuženik Milenko Hrstić oslobođen optužbe da bi bio suizvršitelj u navedenom kaznenom djelu, navodi se, među ostalim, u presudi Županijskog suda u Zadru od 15. srpnja 1996. godine koju je potvrdio i Vrhovni sud u Zagrebu 19. svibnja 1999. godine.
— Iz rezultata dokaznog postupka, proizašlo je da je optuženik Petrić i u inkriminirano vrijeme bio angažiran na zadacima čišćenja terena u Zrmanji kao hrvatski vojnik, da je bilo na tom prostoru za očekivati i opasnosti od preostalih neprijateljskih vojnika, pa i civila ukoliko su naoružani.
U pravu je kada tvrdi da je radio u okviru ovlasti po zadatku na pretraživanju kuća na tom području, da bi se eliminirala prisutnost oružja, pa su racionalni motivi ljutnje koju manifestira Petrić kada saznaje da je oštećenik imao lovačko oružje, navodi se u sudskom spisu koji broji više od stotinu stranica.
Petrić je, navodi se u presudi, krivično djelo ubojstva počinio s tzv. direktnim umišljajem, dakle da je pucao iz pištolja u Čanka iz blizine, svjestan da će mu nanijeti smrtonosne ozljede, ali nije bilo hladnog promišljanja ili bezobzirne osvete.
Petriću se pripisuje ubojstvo, iako on tvrdi da je pucao, ali ne i ubio Čanka, ali ga tereti iskaz Hrstića. Petriću je sud u olakotne okolnosti uzeo u obzir smanjenu uračunljivost kritične prigode, jer je, zbog utjecaja ratnih događaja na njegovu ličnost, kod njega dijagnosticiran i PTSP. Petrić je, naime, bio izvidnik-diverzant. Sud je uvažio i činjenicu da je Čanak bio odjeven u uniformu "stare milicije", što, kaže sud, u danim okolnostima može asocirati na uniformu "paramilicije".